Srebreničke majke i članovi porodica danas su obišli stratišta na kojima su tokom krvavog jula 1995. godine mučki ubijeni njihovi najmiliji. Majke su proučile fatihu i položile cvijeće na stratištima Nova Kasaba, Kravica, Orahovac, Petkovci i mnoga druga, gdje su podrinjski dječaci i muškarci prvo držani u zatočeništvu, a potom ubijani i odvođeni u masovne grobnice širom Podrinja.
Cvijeće je prvo položeno u Novoj Kasabi, jedinom stratištu koje je obilježeno spomen pločom, do ksu ostala stratišta i dalje neobilježena, a neka se još uvijek i skrnave.
Sve je počelo u Novoj Kasabi 12. jula 1995. godine, kada je napravljena velika zasjeda oko Kameničkog brda s ciljem zarobljavanja dječaka i muškaraca koji su se kretali šumama.
– Narednog dana su blokirani svi putevi i počela je masovna operacija zarobljavanja. Dozivali su ih sa megafonima, imali su vozila mešunarodnih organizacija i zavarali ljude u šumama, nakon čega ih se predalo oko 6.500. Više od hiljadu ljudi je zadržano na stadionu u Novoj Kasabi, kazao je Oko 1.200 ih je dovedeno na stadion u Novu Kasabu. NATO je iz svog aviona snimio fotografije zarobljenih muškaraca i dječaka, kazao je Hasan Hasanović, kustos u Memorijalnom centru Potočari.
Nakon Nove Kasabe, majke su se zaputile prema Kravici, jednoj od najkrvavijih lokacija, gdje je u halama tamošnje Zemljoradničke zadruge ubijeno najmanje 1.300 ljudi. Nuri Mustafić iz Bajramovića kod Srebrenice u Kravici je ubijen sin Mirsad. Druga dvojica, Alija i Fuad, ubijeni su negdje drugo, kao i muž Hasan. Najmlađi sin je imao samo 24 godine.
– Pošla sam s njima kroz šumu, ali samo sam ja na kraju prešla. Tri sina su mi ubijena. Ovdje u Kravici mi je ubijen sin Mirsad. Odavde su ga odvezli i našli smo ga, a dvojicu su mi uzeli od mene u Mršićima. Jednog sam našla, jedan je još negdje u grobnici. Ima jedna još grobnica u Mršićima, i živim da i njega pronađem, kazala je Nura.
Ubistva u Kravici su jedna od najsvirepijih na cijelom Podrinju U hangarima zemljoradničke zadruge bilo je strpano toliko ljudi da niko nije mogao sjesti. U masovnoj pucnjavi i bacanju bombi u hangare preživjela su samo dvojica.
– To se sve dešavalo 13. jula 1995. godine negdje poslije 18 sati. Nakon što su ih pobili, bacili su na njih siojeno, ali su odustali od paljenja, nego su dovezli teške mašine, bagere i buldozere i time ih utovarali u kamione i odvozili u primarnu masovnu grobnicu u Glogovoj, a kasnije su prebačeni u grobnicu u Zelenom Jadru. Nekoliko ljudi je preživjelo prvo strijeljanje, ali su ubijeni kada je utvrđeno da su živi. Preživjela su samo dvojica, koji su ostali ležati ispod mrtvih tijela. Kasnije su pobjegli u šume i svjedočili u Haagu, dodao je Hasanović.
Nakon Kravice, majke su se uputile prema školi u Orahovcu, zatim prema Petkovcima i tamošnjoj brani, Pilici, Branjevu, u Kozluku i nekoliko drugih stratišta, na kojima su masovno ubijene hiljade podrinjskih dječaka i muškaraca. Jučeršnji obilazak stratišta završen je okupljanjem ispred zgrade Osnovnog suda u Srebrenici i stare policijske stanice kako bi podsjetili na zločine koje je počinila vojska RS-a 13. jula 1995. godine.
Izvor: Miren Aljić / Oslobođenje
