Tvornica namještaja “Konjuh” iz Živinica uskoro bi mogla biti prodana. Nakon dva bezuspješna kruga, ponovno se traži kupac koji bi trebao pokrenuti proizvodnju u ovom nekadašnjem gigantu. Također, novi kupac se traži i za tvornicu obuće “Aida” Tuzla, koja bi mogla biti prodana za dvostruko manju cijenu od ukupne vrijednosti koju su procijenili vještaci.
Godinu i po nakon pokretanja stečaja, u “Konjuhu” je zaposleno samo 30 radnika koji zarađuju minimalne plate. Ostali radnici su na birou, gdje će uskoro prestati dobijati novčanu naknadu. Oko 70 radnika je steklo uslove za penziju, ali čekaju uvezivanje radnog staža.
“Već imam 40 godina radnog staža, koji mi nije uvezan od 2009. Nadam se, ako se proda zemlja koja pripada Poreskoj upravi, da će mnogi riješiti svoje pitanje što se tiče penzija”, priča radnik “Konjuha” Enes Mustafić.
A Poreska uprava se, kao razlučni povjerilac, upisala na 60-ak dunuma zemlje koja ne obuhvata proizvodne hale. Očekuje se da će prodajom tog zemljišta radnicima biti uvezan radni staž. U trećem krugu prodaje ukupna cijena fabrike namještaja “Konjuh” pala je na 52 miliona maraka. Proizvodni dio će biti prodat kao zasebna cjelina, da bi ponovo mogla biti pokrenuta proizvodnja.
“Dolazili su kupci iz Mađarske i iz BiH koji se bave namještajem. Ono što je pozitivno za te potencijalne kupce – premijer je rekao da Vlada može garantovati kupcu koji uđe u Konjuh i nastavi proizvodnju snabdijevanje sirovinama, što je ključno u ovom momentu”, ističe Hajrudin Kunalić, stečajni upravnik “Konjuha”.
Međutim, radnici su skeptični kada je riječ o prodaji “Konjuha” i tvrde da neće dozvoliti da ovaj gigant bude prodat u bescijenje.
“Znamo kakav je Zakon o stečaju i kome su ga oni prilagodili. Prilagodili su ga firmama koje su nam konkurentne, da se cijena obori na neki mizeran nivo”, navodi Mujo Gavranović, predsjednik sindikata radnika “Konjuha”.
Kupca traži i Fabrika obuće “Aida” Tuzla. Ukupna vrijednost tuzlanskog pogona, nakon šest bezuspješnih pokušaja prodaje, pala je sa sedam miliona maraka, koju su utvrdili sudski vještaci, na tri miliona i 850 hiljada maraka.
“Svaki put smanjujemo cijenu po desetak posto u odnosu na procjenjenu vrijednost koju su radili sudski vještaci. I na taj način prodajemo”, navodi Mehmed Krajinović, stečajni upravnik u “Aidi”.
Radnici “Aide” su imali sreću da se kao razlučni povjerioci nisu upisivali bivši direktori, sekretari i pravnice koji u “Konjuhu” imaju prvenstvo u naplati enormnih potraživanja iz stečajne mase.
Izvor: akta
