(Ili zašto je Vlada TK odbila da dalje finansira Narodno pozorište, Biblioteku „Derviš Sušić“ i Međunarodnu galeriju portreta)
Piše: Biljana Skoković-Tomić
Već danima uposlenici tri kulturne institucije – Narodnog pozorišta, Međunarodne galerije portreta, te Narodne i univerzitetske biblioteke „Derviš Sušić“ iz Tuzle u stanju su šoka prouzrokovanog odlukom Vlade i Skupštine Tuzlanskog kantona da od naredne godine prestaju sa njihovim finansiranjem. U prevodu para iz kantonalnog budžeta za vaše plate nema, priklonite se gradu Tuzli!
Kada je prvi šok prošao, popila se voda i aspirini za glavobolju i apaurini za smirenje, uslijedile su kontra mjere. Gradonačelnik Jasmin Imamović prijeti deložacijom svih kantonalne institucije iz opštinskih zgrada i prostorija. Jer, to što rade prema 87 zaposlenih u ovim kulturnim institucijama je skandalozno i odmazda je Vlade TK prema izbornim rezultatima na minulim lokalnim izborima, kategoričan je Imamović???!!.
Da smo lakovjerni mogli bismo u to još i povjerovati, posebno što se pominje ugovor o suosnivačkim pravima između opštine Tuzla i Kantona, prema kojem je Kanton dužan da finansira ove institucije. Potom, kako to biva u bh.demokratiji, padaju teške riječi, jer kada ljudi gube poslovne, a posebno finansijske bitke svako dostojanstvo nestaje, a svako sredstvo je dobro došlo. U ovom slučaju – riječ. Izgovoreno ih je mnogo.
S druge strane odmjereni, iznenađujuće, pristojni „kantonalci“ su nadmoćno porazili svoje susjede argumentima. A oni su /citiram/:
„Kako i nakon više održanih sastanaka i poslanih urgencija za dostavljanje konkretnog odgovora nadležni organi Grada Tuzle nisu dostavili svoje izjašnjenje u pogledu redefinisanja prava i obaveza, Vlada Tuzlanskog kantona predložila je Skupštini Tuzlanskog kantona da stavi van snage odluke o preuzimanju dijela osnivačkih prava i obaveza nad ovim ustanovama, radi prestanka njihovog daljeg finansiranja iz Budžeta Tuzlanskog kantona.
Obzirom da dosadašnji način finansiranja rada ovih ustanova kulture nije u skladu sa Zakonom o Budžetima FBiH i Zakonom o trezoru FBiH, Vlada je zadužila Ministarstvo finansija da u Budžetu Tuzlanskog kantona za 2017. godinu ne planira sredstva za finansiranje rada ovih ustanova“.
Podsjećanja radi Vlada Tuzlanskog kantona finansirala je rad ovih ustanova u znatno većem omjeru (i do 80 odsto) nego što je to činio Grad Tuzla, koji je njihov osnivač i vlasnik. Istovremeno i pored znatno većeg izdvajanja finansijskih sredstava, ni upravljačka prava nisu ostvarivana u podjednakom omjeru. Direktori i upravni odbori mahom popunjeni su na osnovu želja prvog čovjeka grada s njegovim prijateljima i intimusima.
Od trenutk kada je Vlada ponudila Gradskoj upravi tri modela finansiranja rada ovih ustanova prvo:- da se izdvajanja podijele podjednako po 50%; drugo – da Kanton preuzme cjelokupna osnivačka prava, a time i finansiranje rada ovih ustanova, i treće – da cjelokupno finansiranje preuzme Grad Tuzla, gradske vlasti se nisu oglasile. Barem tako tvrde iz Vlade Kantona, a to su ponovili i na nedavno održanoj press konferenciji, posebno kada je premijer Bego Gutić naglasio da „Vlada nije švedski sto da svako uzima koliko želi“!!
Grada Tuzle nije se opredijelila niti za jedan od ova tri ponuđena modela. Pravdali su se kako je u toku izborna kampanja, međutim iz Vlade TK tvrde da su ovi zahtjevi otišli puno ranije. Tako se ping-pong dijalog nastavio. Bilo je tu još određenih činjenica da Vlade TK nigdje ni u jednoj opštini osim u Tuzli, ne finansira ni jednu instituciju kulture.
Ovo su ukratko činjenice koje su napravile „zemljotres“ u gradskoj vlasti i dobro poljuljale obnovljeni mandat starog/novog gradonačelnika. Sada konačno treba biti virtuoz i pokazati visprenost, hrabrost i znanje i sačuvati na dostojanstven način institucije koje su vrijedne gradu i što ne reći da ne dožive sudbinu mnogih drugih koje su nestale za njegove vladavine. Sad gradu treba menadžer u pravom smislu riječi, a ne političar s ispraznim floskulama (o nekakvoj osveti!!); menadžer koji će namaći pare za finansiranje ovih kulturnih ustanova (ali bez novih kredita), ukoliko odluka Vlade TK ostane na snazi.
Kako stvari stoje vjerovatno i hoće, jer kantonlno pozivanje na Zakone o budžetima i trezoru u FBiH ovu oblast posložile su sasvim drugačije i jače su od bilo koje odluke koja je u međuvremenu donesena. Ujedno ovim je i potvrđeno da sva ljubav u vlasti i politici počinje i završava interesom.
Svoj interes Vlada TK iznijela je u pomenute tri tačke. Grad Tuzla nije prihvatio ni jednu. Nudi formiranje posebne komisije za neki vid arbitraže i konačno deložaciju, što je u konačnici van pameti jer će to značiti još manje para u budžetu grada. Ako je to rješenje, onda se odmah mora ponuditi i protumjera koja će ublažiti i taj deficit. Ishitrene odluke u politici nikada nisu nikome donijela dobra, pa neće ni gradu.
U ekonomiji jedan plus jedan uvijek daju dva, dok se u politici sve svodi na pravo jačeg argumenta, često i manipulaciju. U politici se čak i maslinova grančica može koristiti kao šiba. Dalji tok događaja pokazaće što će da li će biti jedno ili drugo. Ili kako bi naš narod rekao ne možeš imati i jare i pare, nečega se moraš odreći. Samo na kraju da ne bude u duhu one poznate izreke – kako su političari svi isti; obećavaju da će napraviti most tamo gdje nema rijeke.
