Hrvatsko udruženje pisaca je roman nagradilo književnom nagradom “Fric”, najznačajnijom književnom nagradom u zemlji, nazvanu po nadimku njihovog najvećeg književnika Miroslava Krleže
Njegov izlazak iz štampe i sve što se događalo oko njega bio je povod da se i novinar “Špigla” zaputi u Prijedor da bi upoznao autora.
Hrvatsko udruženje pisaca otišlo je korak dalje i ovaj roman je početkom ovog mjeseca nagradilo književnom nagradom “Fric”, najznačajnijom književnom nagradom u zemlji, nazvanu po nadimku njihovog najvećeg književnika Miroslava Krleže.
“Nisam ni u snu mogao sanjati da ću ući u drugi krug glasanja, a proglašenje pobjednika bilo je potpuno veliko iznenađenje”, izjavio je Cvijetić.
On je godinama čitaocima poznat po svojoj poeziji, kratkim pričama i dnevničkim zapisima, a interesantno je njegovo obrazloženje kako se odlučio da se okuša u pisanju romana.
“Čitav život zapravo pišem. Pišem tu poeziju, dnevničke zapise, kratke priče i onda se odjednom to poklopilo. Zapravo, taj roman je u meni bio tolike godine, što bi rekao svojevremeno Danilo Kiš ‘milost uobličenja’ i samo se ta ‘milost’ dogodila i taj roman je pokuljao iz mene i ja sam sam time iznenađen”, kazao je on.
U romanu se bavi stanjem duha svojih komšija u jednom prijedorskom neboderu po izbijanju ratnog ludila, gdje na površinu kod znatnog broja njih izbijaju najmračniji porivi, što će svojim životima platiti njihove komšije nesrpske nacionalnosti.
Odstupio je od klasične strukture romana i pridružio se savremenom pisanju, i svako ko je pročitao roman reći će vam da ih je stil kojim je napisan naprosto tjerao da ga obavezno pročita do kraja.
“Znate, kad ste pjesnik, onda ćete naučiti da koristite vrlo racionalno rečenice, racionalizirate iskaze, rečenice da budu pritke, da kažete u glavu što imate kazati i bez suvišnih riječi. Tako je danas u književnosti, potrebna je brzina, potreban joj je brz protok. Meni je bilo jasno da će vas u startu roman prikovati samo za sebe, da će 2-3 sata zadržati pažnju čitatelju bez obzira na monstruoznost teme, težinu ili atraktivnost teme”, rekao je Cvijetić.
Na našu konstataciju da ne odustaje od svoje ideje da bilo kroz poeziju, ili prozu govori o ratnim strahotama koje su se događale u njegovom gradu, on na to gleda drugačije.
“To su opšte poznate stvari. Ja ne govorim ništa, što se već ne zna. Zapravo, nastojim da osvijetlim ili dam svjetlo na neka događanja koja su dijelovi naše istorije, djelovi naše povijesti, koja će ostati za djecu koja dolaze, za neke nove čitatelje, za neke nove ljude koji će kroz tumaranje da se prisjete svoje prošlosti i moraće joj pogledati u lice, jer moraju koračati naprijed i to nije ništa novo, već je ustaljeno, jer su milioni pisaca to radili prije mene”, naglasio je on.
Rekao je da je iznenađen velikim brojem pozitivnih reakcija čitalaca na njegov roman, čak i onih koji se pominju u romanu i koji su se nalazili na negativnoj strani, te da ga je posebno iznenadilo to što se nije do sada sreo ni s jednom negativnom kritikom.
Cvijetić je najavio je da će njegov drugi roman “Što na podu spavaš” izići početkom aprila.
Ocijenio je da je “Šindlerov lift” otvorio širom vrata ovom drugom romanu, za kojeg tvrdi da je bolji od prvijenca i dodao će da će mu ove godine biti štampana i zbirka izabrane poezije.
On će od 21. do 23. marta boraviti u Gdanjsku na manifestaciji “Evropski pjesnik slobode”, gdje će se naći među osam evropskih pjesnika od kojih će jedan od njih biti nagrađen za svoje stvaralaštvo. Kazao je da je za njega već veliki uspjeh što se sa svojom poezijom uvršten među osam evropskih pjesnika.
Kao član delegacije književnika s bivših jugoslovenskih prostora, Cvijetić će od 27. do 29. marta bovaviti u Poljskoj na sajmu knjiga koji će tematski biti posvećen južnoslovenskoj književnosti.
GRAĐANI NISU PRIPREMLJENI DA MIJENJAJU STVARNOST U KOJOJ ŽIVE
Upitan da li na nekadašnjim jugoslovenskim prostorima mogu književnici i drugi iz svijeta kulture više uraditi na promjeni svijesti građana kako bi stvarnost u kojoj žive gledali objektivno i kritički, rekao je da nije optimista, jer po njegovom mišljenju građani na to nisu pripremljeni.
“Na ovim prostorima izvan Slovenije vrši se satanizacija vlastitog naroda. Ta društva svjesno hoće da zanemare kulturu. Ako vi hoćete svjesno da prihvatite podanike, a ne građane, umanjujete im mogućnost da dođu do vrhunske kulture. U svim ovdašnjim zemljama imate obrazovanje koje ne razvija kritičko mišljenje, misleće ljude. Imate visokoobrazovane ljude koji su spremni za borbu za svoju slobodu, a onda imate na traci podobne podanika, koji nisu ni svjesni da nisu građani, već poslušnici u ovom postkapitalizmu”, kazao je on.
Dodao je da na ovim prostorima u sadašnjem društvu nema klasa, a da je posebno razbijena radnička klasa, tako da se u Bosni i Hercegovini više ne govori o radničkoj klasi već o Srbima, Bošnjacima i Hrvatima i naglasio da će teško povjerovati da će se ikad više objediniti.
DOŠLA JE NOVA GENERACIJA PISACA I ODLIČNO PIŠU
On je ipak optimista kad je riječ o književnosti, jer je upoznao novu generaciju književnika koja obećava.
Za primjer je naveo književnike iz Banjaluke koji su bili djeca, ili su rođeni kad je rat počeo, za koje kaže da su misleći ljudi, da nisu snishodljivi, već hrabri u svojim stavovima, ne interesuje ih dnevna politika, već mnoge teme koje se literarno mogu obraditi i posebno naglasio da su književnici koji odlično pišu.
Prokomentarisao je i bosanskohercegovačke političare koji su više nego književni krugovi hvalili, ili osporavali Handkea nakon dobijanja Nobelove nagrade. Rekao je da je uvjeren da nijedan od njih nije pročitao nijednu Handkeovu knjigu, već da su svojim izjavama pokušali ubrati par sitnih poena.
Njemu je bilo zanimljivo da nijedan od njih nije pomenuo drugog dobitnika Nobelove nagrade, poljsku književnicu Olgu Tepeščuk, koju on smatra najvećim književnikom našeg vremena.
U razgovoru s Cvijetićem nemoguće je izbjeći pozorište, jer je kao pozorišni režiser, glumac, ili dramski pisac u ovoj vrsti umjetnosti ostavio značajan trag.
On je rekao da ga raduje sve veći broj pozorišta i pozorišnih festivala i naglasio da ga posebno raduje sve veća saradnja među pozorišnim kućama iz regije, jer smatra da takva saradnja može donijeti nove izazove u pozitivnom smislu.
Ove godine Kamerni teatar 55 počinje s pripremom drame po romanu “Šindlerov lift”, što je još jedna potvrda njegove vrijednosti.
Izvor: Fokus.ba
