Kada je potkraj prošle godine profesor katoličkog vjeronauka Branko Radoš svoje učenike, buduće građevinske tehničare iz Srednje mješovite škole Žepče odveo na čas u mjesnu Ferhat-pašinu džamiju, bila je to jedna od vijesti dana.
Kako je i zašto nešto što je potpuno normalno postalo događaj koji je oduševio cijelu BiH i regiju, ne bi trebalo pitati ni vjeroučitelje, ni djecu ni, njihove roditelje, pa ni novinare, već bosanskohercegovačke političare. Upravo će oni iskoristiti svaku, pa i najmanju mogućnost, da bi podcrtali razlike među nama, pa će i najmanja pozitivna vijest postaje istinska ekskluziva.
To nije strašni čiko…
Neznanje, veli nam profesor Radoš, koji predaje i u Glazbenoj školi u Žepču, rađa stereotipe i predrasude koji u podijeljenom društvu, kakvo je u mnogim segmentima ovo naše, mogu imati ogromne posljedice, prenosi bh. informativni servis INS (Bosnian News Service).
Branko, inače i tajnik Odbora za međureligijsku saradnju u Žepču, ističe da je osnovni razlog posjeta džamiji bio učenje o vjerskim zajednicama ljudi koji žive u Žepču, “o ljudima s kojima se gradi zajednička budućnost”. Konkretno, njegova želja je bila da djeca upoznaju kulturu susjeda muslimana, odnosno islam kao religiju.
“Povod da odvedem djecu u džamiju jeste neznanje, nepoznavanje drugoga. Neću reći drugačijega, jer svi smo tu negdje. Naša djeca jednostavno nisu upućena… Ja kao profesor katoličkog vjeronauka u sklopu svoga nastavnog programa, dakle, imam praksu proučavanja drugih religija. Osim teorijske nastave, meni je sasvim logično bilo da posjetimo džamiju”, govori Radoš, te sasvim otvoreno nastavlja:
“Želio sam da djeca vide kako izgleda unutrašnjost džamije, da to nije strašni bauk, nešto čega bi se mi trebali danas bojati. Osim toga što su djeca vidjela džamiju, upoznali su i našega glavnoga imama u Žepču i vidjeli da to nije neki strašni čiko koji nešto pjeva sa minareta.”
Naš sagovornik rođen je u Papratnici kod Žepča. Nakon osnovne škole odlučio se za srednjoškolsko obrazovanje u Sjemeništu Zmajević u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru. Studij teologije započeo je na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF), a nastavio ga je i diplomirao na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.
“Reakcije su bile izuzetno pozitivne. Iznenadio sam se, iskreno, s obzirom na društvo u kakvom živimo, okruženje, počevši od samih roditelja. Očekivao sam čak i negativne komentare, reakcije… No, čak su nagovijestili da bi željeli posjetiti i pravoslavnu crkvu u Žepču”, zadovoljno veli Radoš.
Bog je jedan
Terenskom času svoj doprinos je dao i glavni imam Medžlisa islamske zajednice Žepče, Džafer ef. Gračić, koji je učenike upoznao o historiji religije, temeljima islamskog nauka, ali i običajima muslimana u Bosni i Hercegovini.
“To su stvari koje treba uvoditi u praksu jer smo mi multikulturalno i multikonfesionalno društvo. Ovo je jedan od najboljih načina kako trebamo učiti djecu da žive jedni s drugima. Pogotovo jer je to imanentno duhu svake religije. Bog je jedan. Da je Bog htio da budemo isti, bili bismo svi isti. Stvorio nas je različitima, i mi trebamo učiti djecu da tu različitost koriste kao bogatstvo, a ne kao nekakav hendikep”, govori nam ef. Gračić.
Pitali smo i vjeroučitelja Radoša za utisak o onome što je djeci kazao imam.
“Pokazao im je i objasnio unutrašnjost džamije, pojam islama kao religije, šta je to islam. Rekao im da se ne trebaju plašiti. Pozvao ih da uvijek mogu doći, pokucati, jer su vrata otvorena – za sve”, podsjetio je Branko.
Preko 400 djece do sada je imalo priliku posjetiti različite vjerske objekte u sklopu nastave vjeronauka u Žepču.
“To je postala redovna aktivnosti Međureligijskog vijeća i vjeroučitelja ovdje da svake godine napravimo nešto slično. Naše kolege dovedu svoju djecu u džamiju, a mi imami vodimo svoju djecu u crkvu gdje se održi čas vjeronauke”, podvukao je ef. Gračić.
Izvor: INS
