Poput arome kafe ili slatke čokolade koja se vijori vazduhom, svi žele udahnuti esenciju sopstvene autentičnosti. Ta duboka želja, skoro pa očajnička ambicija za autentičnošću uzima sve više maha.
U poslu i vezama tom riječju na „a“ barata se okolo poput lozinke koja otvara sva vrata. Ona je poput oružja za uvod, inkluziju i članstvo u plemenu. To je stara i nova ključna riječ za uključivanje u bilo kakav skup, klub ili grupu.
Ako si autentičan dođi i pridruži nam se.
Potekla od grčke riječi za „sopstvo“ i „raditi ili biti“, autentičnost znači „biti svoj“, a danas je koristimo kada želimo da opišemo određenu iskrenost, djelovanje po sopstvenom autoritetu ili posjedovanje nepromjenljive istine.
Oduševljava me i istovremeno mi smeta to što ljudi vjeruju da je autentičnost nešto drugačije od toga ko su oni sada. Po čitav dan mi smo mi, ono što smo, u svim različitim ulogama, krinkama i aktivnostima koje obavljamo.
Kao što nas Karl Jung podsjeća, stalno iznova upoznajemo sami sebe kroz hiljade različitih maski koje nosimo kroz svoj životni put.
Pojavom novih, poznatih i starih situacija iz svakodnevnog života mijenja se i naše ponašanje.
Foto: Frank Busch / Unsplash
Ako zanemarimo maske, lažnjake, izvještačenost, varalice, lažove i njihove kompanjone, većina nas je generalno stalno autentična. Vjerujem da je razlog zbog kog toliko želimo da nas smatraju autentičnima zapravo duboka potreba da prevaziđemo stidljivost, nesigurnost i ograničenja koja nam nameće društvo. Težnja za tim da nas prepoznaju kao autentične je poput pobune iz nesigurnosti i kulturoloških i religioznih inhibicija. Ti pisani i nepisani zakoni koji nas zadržavaju i sprječavaju da izrazimo šta mislimo i kako se osjećamo.
Ono što nazivam „školska pravila“ i zakoni i zapovjedi, dužnosti i obaveze koje nam donose taj strah od iskazivanja naše jedinstvene ličnosti. Kulturološko programiranje koje seže hiljadama godina unazad. Prihvatili smo vijekove opresije i supresije i usadili ih u svoju svijest. Poput zakona koji su zaustavili i onemogućili pristup obrazovanju ogromnom broju ljudi; zakona koji su rekli da su osobama kao što su sudije, neurohirurzi, piloti, predsjednici i vlasnici finansijski uspješnih preduzeća ne bi trebalo biti dozvoljeno da budu u rukama određenih dijelova društva.
Nije ni čudo zašto toliko ljudi stremi ka tome da „bude autentično“.
Nije ni čudo da je postao izazov i potraga da se ponovo pridobiju prava i privilegije koje su dodijeljene nekima, ali ne i svima.
Razumijem ovaj nagon i težnju ka ponovnom dobijanju onih arena koje su prethodno bile zabranjene.
Stopostotno je logično da neko želi da ima ista prava i pristup životu kao i svi ostali.
Ali ono što mnogi od nas ne shvataju jeste da je autentičnost dio našeg svakodnevnog performansa. Sve u vezi s vama, maniri, geste, jezičke sposobnosti i osvještenost, svi ovi indikatori doprinose vašem autentičnom performansu.
To uključuje i zauzimanje za sebe.
Jasno i glasno navođenje i izjavljivanje svojih uslova. Nalik na lični manifest svih stvari koje hoćete i nećete uraditi. Performans i autentičnost su dio istog paketa. Nisu konkurenti. Žive unutar vas – oboje čine vas.
Borba koju vodite nije između autentičnosti i performansa, već borba da se odbranite od indokrinacije, kulturošloških obilježja i stigmi svijeta, onakvog kakvim ga mi znamo.
Izvor: Lola magazin