Koksara d.o.o. Lukavac, nekadašnji simbol industrijske moći Tuzlanskog kantona i Federacije BiH, suočava se s ozbiljnom egzistencijalnom krizom.
Prema svemu sudeći, zaustavljanje proizvodnje koksa moglo bi uslijediti u narednih mjesec dana, ukoliko izostane konkretna podrška nadležnih institucija.
Kompanija je u posljednje dvije godine akumulirala gubitke od preko 150 miliona KM – od čega čak 118 miliona u 2024. godini – što je prekinulo višegodišnji niz pozitivnog poslovanja. Samo u prva četiri mjeseca ove godine zabilježen je dodatni minus od 15 miliona KM.
Teški tržišni uslovi i globalna kriza u industriji čelika i koksa snažno su pogodili Koksaru. Pad potražnje, smanjenje cijena i nelojalna konkurencija iz Kine i Indonezije, koja kokse i ugalj nudi po dampinškim cijenama, dodatno su pogoršali situaciju. Domaća preduzeća, bez adekvatne zaštite države, ostavljena su da se sama bore na tržištu.
Prihod Koksare u 2024. godini pao je sa 450 na 298 miliona KM, što predstavlja drastičan pad od 34 posto. Poseban udarac predstavljala je višemjesečna blokada željezničkog saobraćaja prema Luci Ploče, koja je dovela do povećanja troškova transporta i do četiri puta. Dodatni problem nastao je i povećanjem cijena usluga domaćeg željezničkog operatera.
Kompanija je opstajala zahvaljujući povjerenju glavnog dobavljača uglja, koji je nastavio isporuke uprkos kriznim uslovima. Ipak, kako se saznaje, i strateški finansijski partner napušta projekat, što znači da nastavak proizvodnje nije moguć bez hitne vanjske intervencije.
Trenutno, Koksara direktno zapošljava blizu 1.000 radnika, dok više od 4.000 ljudi indirektno zavisi od njenog poslovanja. Kompanija sarađuje sa više od 400 domaćih firmi i doprinosi s više od 1% BDP-a BiH, uz značajnu ulogu u izvozu i uvozu.
Menadžment firme i ekonomski stručnjaci upozoravaju da bi gašenje Koksare dovelo do lančane reakcije s katastrofalnim posljedicama za domaću industriju, uključujući i ArcelorMittal Zenica – jednog od ključnih kupaca.
Pozivi na intervenciju upućivani su mjesecima – i od rukovodstva i od radnika koji su putem protesta tražili pomoć, ali i povećanje plata uslijed sve većih životnih troškova. Bez podrške države u vidu kreditnih garancija, subvencija i regulatornih mjera, sudbina Koksare ostaje neizvjesna.
U pitanju je skoro 1000 radnih mjesta, egzistencija hiljada porodica, više od 1% nacionalnog BDP-a, mreža stotina kooperanata, ali i stabilnost Željeznica FBiH i ArcelorMittala Zenica.
Ako nadležne institucije odmah ne reaguju, BiH bi mogla izgubiti jednu od posljednjih karika svoje industrijske nezavisnosti i jednog od svojih najvažnijih giganata.
