Odavno novogodišnji praznici ne donose boljitak u životu Kasima Đake. Težak život ostavio je traga. Ali, svakog dana obraduju ga vrijedne ruke koje mu kroz prozor Narodne kuhinje Stari grad pružaju obrok.
Osim penzionera, redovni korisnici su i daleko mlađi sugrađani, koji nažalost ne mogu pronaći posao.
U potrazi za pristojnim obrokom svakodnevno je u državi oko 19 hiljada ljudi. Od onih koje smo sreli, mnogi ne žele pred kamere. Kažu, na svu muku, nije im do razgovora. Miješaju se osjećaji ponosa i srama. Srama, jer su životni vijek proveli pošteno radeći, da danas nisu u mogućnosti obezbijediti obrok. Ali, ponosni i zahvalni što postoje javne kuhinje. U cijeloj državi, njih 57.
Udruženje Pomozi.ba priprema obroke za oko hiljadu ljudi. U sarajevskom restoranu Dobre volje za oko 250 njih. U susret Novoj godini, osim ručka, obezbjeđene su i zimske jakne. Ipak, osjećaj da nisu zaboravljeni i sami, mnogo više im znači.
“Imali smo za Božić slučaj kada smo samo posjetili jednog našeg korisnika, donijeli smo mi njemu poklon, u njemu je bilo nešto što on ne može priuštiti, poput suhog mesa, ali on se više obradovao što smo mi njemu došli i što smo ga posjetili, jer on inače nema s kim da obilježava i slavi taj praznik. Svim ovim ljudima nedostaje pažnje, mnogo im znači što neko misli na njih, što se nekome mogu obratiti”, priča Maja Arslanagić – Hrbat iz Udruženja Pomozi.ba.
Nadležni odavno ne pružaju ruku pomoći. Jaz između siromašnih i bogatih možda je i najvidljiviji tokom prazničnih dana. Dok jedni čekaju u redu ispred javne kuhinje, drugi pripremaju bogate trpeze nalik onim u novogodišnjim filmovima.
