U predratnim godinama je Tuzla važila za industrijskog giganta na području bivše Jugoslavije. Na taj način je stvaran i opasni otpad sa još opasnijim materijama koji nije odlagan u skladu sa propisima. Tako je ostalo i danas. Čak i u užoj jezgri i dalje su prisutne velike količine opasnih sredstava koje mogu izazvati veliki broj oboljenja, ali i smrt. Ko je kriv što su opasne materije danas na dohvat ruke svima i što se problem još uvijek ne rješava?
U krugu nekadašnje industrijske zone u Tuzli, ali i u nekoliko tuzlanskih naselja i dalje su deponovane velike količine industrijskog otpada koji nije propisno deponovan ili uništen. Adekvatno zbrinjavanje opasnih materija izgleda nije ničija briga. Hiljade tona hemijskog otpada – kruksa, hlora i žive i dalje je u krugu nekadašnjih industrijskih preduzeća, ali i dijelu deponije u Moluhama i naselju Paša Bunar.
“Imamo tankove sa propilen – oksidom koji je kancerogen, imamo tankove sa etilen – oksidom koji je vrlo zapaljiv. Potencijalno imamo i ostatke hlora u tankovima za koje je rečeno da su isprani, ali radnici tvrde da nisu”, pojašnjava Zvjezdan Karadžin, profesor okolinske sigurnosti.
Situacija je kritična, tvrde stručnjaci, a nepropisno odloženi otpad i dalje predstavlja ekološku bombu.
“Taj otpad je ostavljen bez nadzora stručnih osoba. Dole imate samo jednog securityja koji čuva to 24 sata, bez nadzora stručnih osoba. To je krivično djelo. Ugrožena je sigurnost građana. Dole ima hlora, kruksa, žive”, ističe Sakib Kopić, bivši radnik Polihema.
Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove i resornog ministarstva nismo dobili adekvatan odgovor ko je zapravo nadležan za zbrinjavanje otpadnih materija.
“Vlada Federacije je jednom donijela odluku o izdvajanju 900 hiljada KM za zbrinjavanje otpada. Međutim, kada su došli na lice mjesta vidjeli su da je to zanemariv iznos u odnosu na potreban i odustali su”, kaže Mirnes Ajanović, predsjednik Komisije za ljudska prava Grada Tuzla.
“Zaista su potrebna milionska sredstva da bi se to uklonilo, ali neko treba da krene. Ja mislim da je krajnje vrijeme da određeni nivoi vlasti pokrenu odlučniju akciju i da animiraju sve činioce, od Grada do Federacije”, dodaje Karadžin.
I dok neki nijemo i dalje posmatraju prisutnost opasnih materija i u gradskim zonama, Karadžin se deset godina zalaže za pronalazak sredstava koja bi bila utrošena za rješavanje ovog problema.
Dino Durmić
