Ekološke posljedice opasne po zdravlje ljudi i radnika Global ispat koksne industrije mogle su se davno spriječiti, upozorio je profesor Rudarsko građevinsko geološkog fakulteta Zvjezdan Karadžin. Lukavac je, naime, imao industriju koja je skoro bila pred gašenjem. Kada su došli potencijalni investitori, ovdje su prihvačeni s velikim zadovoljstvom i gledalo se na njih kao na slamku spasa.
Piše: Maja Nikolić
„A znate kako je to? Kada nekoga molite onda ga baš i ne kudite u početku. Kada su oni dobili prvu okolinsku dozvolu, dobili su je po vrlo blagim uslovima jer su obećali da će uložiti u zaštitu okoliša. Međutim, to se nije baš tako desilo. Očigledno je, a to se pokazalo i u Zenici, da oni pokušavaju ostvariti maksimum profita uz minimum ulaganja da bi se taj profit ostvario. To je primjer HAK-a 1, to je primjer Željezare i svih ovih firmi koje su privatizovane i koje su uzeli stranci prema kojima smo vrlo blagonakloni, a sve nam se vraća u negativnoj formi“, pojašnjava profesor Karadžin.
Smatra da još niko nije ponudio jasan plan rješenja ukoliko se GIKIL odnosno Koksara zatvori.
„Ono što mi trenutno radimo je, da se samo bunimo. Smeta nam nešto, a niko ne dolazi s konkretnim rješenjima. Ta rješenja nažalost nema ni nevladin sektor, ni akademska zajednica nema jasan i bar usaglašen plan, a nema vi Vlada. Tako da ono na čemu bismo mi trebali poraditi je, da se vidi šta će biti kada GIKIL-a ne bude“, upozorava Karadžin.
Industrija u Tuzlanskom kantonu, iako danas najvažnija u BiH i zemljama regij, jer proizvodi najvažnije resurse, veoma je stara. U ovu industriju se ulažu minimumi sredstava.
„Zaštita na radu i sigurnost radnika je samim tim ugrožena, jer rade u starim postrojenjima, gdje ima puno različitih curenja. Kao nadležni organ u tim uslovima treba da budete veoma rigorozni prema zagađivačima i tražite da ispunjavaju sve što je vezano za zaštitu na radu i aspekt zaštite okoliša, a što je propisano okolinskom dozvolom“, kaže Karadžin.
U suprotnom, napominje profesor, blagonaklono im se sve popušta.
„Problem odgađanja izdavanja okolinske dozvole je i najveće prokletstvo čovječanstva i vraća nam se kao bumerang. Vrijeme je da se stane s tom praksom. Trebamo prestati napadati i dati konkretna rješenja. Trebamo im jasno dati do znanja, da ukoliko nastave tako poslovati nisu više dobrodošli“, kaže profesor Karadžin.
Na naše pitanje, kakve su posljedice ovih posljednjih zagađenja, Karadžin kaže: „Mi imamo rijeku Spreču, koja je mrtva. Imamo poljoprivredna zemljišta i usjeve oko te rijeke, koja više niko neće htjeti da kupi ako sazna da je to iz sprečanskog polja. Mi imamo čitav jedan kraj koji je mogao biti poljoprivredni i turistički, a koji je uništen zbog neadekvatnog rada industrije. Kada sve to uzmemo u obzir, trebamo se pitati gdje je granica i dokle ćemo puštati ovo.“
Nakon što je stanje postalo alarmantno, na što je na vrijeme upozorilo i Tužilaštvo TK s cijelom timom tužitelja, predstavnici institucija još uvijek oprezno i popustljivo odosno predizborno reagiraju na ovaj problem, iako je on životne prirode.
„Pretpostavljam da u ovom predizbornom periodu nikom nije stalo da ga neko napada. Zato neće biti nekih posebnih komplikacija za firme zagađivače osim oštrih saopštenja u kojim će se tražiti da se nešto ispuni i sačeka se da izbori prođu. Bojim se da će se nakon toga nastaviti s istom praksom“, zaključuje profesor Zvjezdan Karadžin.
