Ivo Andrić jedan je od naših najvećih i najutjecajnijih pisaca svih vremena. Ovaj književni velikan rođen je na današnji dan prije tačno 125 godina.
Andić je rođen u mjestu Dolac na Lašvi (opština Travnik) 9. oktobra 1892. godine, a u svojoj bogatoj književnoj karijeri napisao je brojna djela koja se i dan danas čitaju i izučavaju.
Andrićev svijet povezan je s Bosnom. “Sve moje je iz Bosne” – tom preciznom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, “zemlja mrke ljepote”, u središtu njegovog književnog mikrokosmosa.
Njegov vrhunac dogodio se 1961. godine kada je dobio Nobelovu nagradu za književnost, a godinu kasnije uradio je gest hvale vrijedan kojim je pokazao svoju ljudsku veličinu.
“Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da NR Bosni i Hercegovini poklonim 50 posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unaprjeđenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine”, napisao je Andrić u svom pismu.
Ivo Andrić umro je 13. marta 1975. godine u Beogradu.
BIBLIOGRAFIJA
- Ex ponto, stihovi u prozi, 1918.
- Nemiri, stihovi u prozi, 1920.
- Put Alije Đerzeleza, 1920.
- Most na Žepi, 1925.
- Anikina vremena, 1931.
- Portugal, zelena zemlja, putopisi 1931.
- Španska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi 1934.
- Razgovor sa Gojom, esej 1935.
- Na Drini ćuprija, roman 1945.
- Gospođica, roman 1945.
- Travnička hronika, roman 1945.
- Na Nevskom prospektu 1946.
- Na kamenu, u Počitelju,
- Priča o vezirovom slonu, 1948.
- Prokleta avlija, novela 1954.
- Igra, 1956.
- O priči i pričanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961.
- Jelena žena koje nema, roman 1963.
- Šta sanjam i šta mi se događa, lirske pesme koje su objavljene posthumno 1918.
- Omerpaša Latas, objavljena posthumno 1977.
-
Na sunčanoj strani, nedovršen roman, objavljen posthumno
