Nakon što je Wizzair zatvorio svoju bazu u Tuzli i obustavio letove na nekoliko destinacija, pokrenute su brojne diskusije na temu uprave i rada Aerodroma Tuzla.
Upravo jedna poruka koja se tiče ove tematike, stigla je i u naš inbox te je prenosimo u potpunosti:
“Zašto smo najgori sami sebi?
Primjer degradacije i neljudskosti možemo doživjeti svugdje u BiH. Tada ne možemo kriviti strance, kulture drugačijih od nas samih ili tuđe običaje nego isključivo našu bahatost i neljudskost. Jednom riječju našu, ne uvezenu ili nametnutu, glupost.
Na žalost glavni grad naše države ne nudi baš sve destinacije za putovanja, posebno ne za Evropu, te ne nudi povoljne letove. Zato se često odlučujemo za internacionalni aerodrom Tuzla.
Prevoz je organizovan, rezervacije isključivo online pa i plaćanje. Ljubazni glas sa druge strane linije potvrđuje da će vozač doći po vas na adresu. Tu kreće putešestvija. Vozač priča o uslovima rada, nespavanja u trajanju od šest dana, sve između telefonskih razgovora, dok drži naše živote kao taoce. Vrhunac nastaje kada nakon jakog kočenja kreće da proganja automobil ispred insistirajući da vozač tog automobila stane kako bi mu on „objasnio par stvari“. Kako mu to nije pošlo za rukom odlučio se da nam pokaže prečice na kojima odlično izbjegava iznenađene krave na putu.
Internacionalni aerodrom Tuzla ovog vrelog jula nas dočekuje u punom „sjaju“ prezentirajući se u svim svojim egzotičnim situacijama. U punom kapacitetu!
Ljudi leže na prljavom asfaltu na samom ulazu, osmjeh ne postoji, izmučeni putnici koji su tu od ko zna kad se hlade jer je jutro već vrelo, klima naravno ne radi, informacije polovične ili nikakve, nepouzdane i nerazumljive. Znate da ćete čekati i da se morate naoružati strpljenjem jer se agonija čekanja produžava svako malo. Voda se naravno naplaćuje, kad smo ih već ostavili da satima čekaju na aerodromu zašto ne bismo šta ušićarili, ako ste gladni možete, naravno kupiti, samo jednu vrstu sendviča sumnjiva kvaliteta. Narandže, one koje se vole ali se ipak trpi, su stigle oko 11 sati. Moram priznati limunada je bila svježa.
A onda kada nakon 6 sati odgađanja i čekanja uradite čekin, gledate da li postoji red i gdje se nalazi, prepoznate ga u masi iscrpljenih putnika, pa prvo stanete u jedan za novu provjeru karata, da bi nakon njega prešli i nanovo čekali u drugom za skeniranje stvari. Ima i treći za pasošku kontrolu. Sve to, da se zajedno podsjetimo, bez klime, bez zraka uz isparenja iz pušačke zone na milion stepeni. Naravno, niko vam ne garantuje da ćete zaista i poletjeti na odredište.
Konačno ulazite na izlaz s jednim gejtom gdje je klima uključena i temperatura je podnošljiva. Ali, vjerovatno uštede radi, čim smo ušli u tu prostoriju isključili su klimu i nakon par sati novog čekanja ponovo se nalazimo u sauni. Iskreno mislim da su već tada znali da nećemo poletjeti te da su se nadali da ćemo odustati od putovanja.
Najgore je što se nemate kome obratiti. Ponovo vas obavještavaju, sada već jako nerazumnim jezikom jer ste otrovani što vrelinom što isparenjima, uz prigušen ton sa razglasa da ih ne možete čuti, u masi dima koji postojano dolazi iz pušačke zone, mirisa znoja, plača ojađenih beba i zvuke bušilice koja buši zid valjda ove nesnosne vrućine, da je let ponovno pomjeren.
Konačno nam dadoše po neki sendvič i sok, patnja čekanja se nastavlja, kako bi stigla informacija nošena „od usta do usta“ da se let odgađa za sutra ujutro te da nas voze u hotel.
Stej tjund.
I niko, baš niko se ne buni!!?? Samo da ne puca valjda!
Da li je moguće da se ovaj aerodrom naziva INTERNACIONALNI aerodrom Tuzla?”
Poruku smo dobili od dr. Sanele Klarić, delegatkinje u Domu Naroda Parlamenta FBiH.
Dr. Sanela Klarić je također najavila da će zatražiti izvještaj o utrošku novca iz budžeta u iznosu od 1 milion KM koji je Aerodrom Tuzla dobio u ovoj godini.
