Đorđe Krajišnik rodio se 1988. u Sarajevu gdje živi i radi.
Bavi se književnom kritikom i novinarstvom. Već godinam radi i piše za Oslobođenje, a od nedavno sa ekipom TV1 stoji iza novog projekta koji se zove “Kultura”. Riječ je o novom TV magazinu koji se od 20. septembra emituje u programu TV1. Emisija je koncipirana kao hronika kulturnog života u Bosni i Hercegovini, a gledaocima uz pregled sedmičnih aktuelnosti donosi i priče o bh. kulturnoj baštini, nacionalnim spomenicima i važnim događajima iz kulturne prošlosti.
Upravo tim povodom smo razgovarali sa gospodinom Krajišnikom.
-
Koliko je važno pričati o kulturi u vrijeme ekspanzije reality show emisija i turbo-folk muzike?
“Mislim da je tim više zbog sve većeg zauzimanja javnog prostora sadržajem koji ne donosi, da tako kažem, dugotrajnu kulturnu vrijednost. Mislim da je uprkos tome užasno važno da iz dana insistiramo na tome da kultura u onom pravom smislu riječi postoji kao prostor u medijima, u novinama, na televiziji. Mi svi govorimo da se naši ljudi malo interesuju za kulturu, da malo čitaju, međutim mi nikada nismo sa sigurnošću tačno koliko ljudi zaista prate i čitaju stvari koje su vezane za kulturu. Ali moj nekakav utisak kroz evo skoro deceniju rada i posla u redakciji kulture u Oslobođenju uvidio sam da ipak postoji izuzetan broj ljudi koji su zainteresovani za kulturu. Važno je istrajati, važno je pokazati da postoje ljudi koji su spremni ponuditi kvalitetan sadržaj iz kulture.”
-
Može li publika utjecati na sadržaj emisije “Kultura”?
“Svakako da smo otvoreni za različite vrste prijedloga i za različite vrste sugestija. Na nivou svake redakcije postoji nekakva odluka o tome šta može a šta ne može iči u program. Mi nismo neko ko pravi bilo kakvu vrstu cenzure. Svakako insistiramo na tome da treba biti objektivno kritičan prema nekim stvarima.”
-
Utječu li društvene mreže na stagnaciju novinarstva i pisanje?
“Ja mislim da društvene mreže jesu samo jedan od alata koji možemo koristiti na različite načine da bismo naše sadržaje učinili vidljivijim. Međutim, naša odluka je kakve ćemo zapravo sadržaje nuditi. Ako nudite prave sadržaje i ako ih na pravi način promovišete putem socijalnih mreža, taj pravi sadržaj će doći do osoba do kojih treba doći. Ja nisam za sad nekakvu, da tako kažem, radikalnu cenzuru da nekom treba zabraniti ili na bilo koji način ga onemogućiti da nešto stvara ili piše. Ali, ako pogledamo historiju ovog prostora i historiju našeg svijeta kao takvog u posljednjih sto godina vidjet ćemo koje su stvari u kulturi i umjetnosti ostale kao dugotrajna vrijednost.”
-
Kolika je i kakva zainteresovanost javnosti za tradicionalni projekat Oslobođenja “Konkurs za najbolju kratku priču”?
“Moram priznati da je u ovih nekoliko godina koliko postoji konkurs Oslobođenja za kratku priču bio znatan broj ljudi koji pišu i koji su zainteresovani da pišu. Mi imamo žiri koji o tome odlučuje, koji je profesionalan, koji je uvijek sačinjen od nekakvih profesionalaca iz svijeta književnosti i svijeta umjetnosti uopšte. Ali interesovanje dakako postoji. Međutim, mi smo taj konkurs ograničili do 35. godine jer smo željeli da ponudimo jednu platformu koja će biti prostor i poticaj za one mlade ljude koji osjećaju da nešto trebaju napisati i mogu napisati, da se okušaju u tome.”
-
Planirate li neki projekat u budućnosti usmjeren na radio, s obzirom da do sada radite u štampi i na televiziji?
“Mi smo svakako imali neku vrstu ideje u budućnosti ukoliko budemo imali raspoloživih kapaciteta da idemo na neku vrstu podcastova koji su danas jako popularni i zanimljivi, a predstavljaju izuzetno dobru platformu da se o nekim stvarima razgovara na pravi način. To je argumentovano, da se sučeljavaju stavovi i to jeste jedan, da tako kažem, radijski oblik izražavanja i mislim da je svakako važan. Ja iskreno vjerujem da je radio i danas medij koji još uvijek može izuzetno puno toga ponuditi i koji na kraju krajeva još uvijek nije izgubio bitku sa internetom i sličnim stvarima i pokazuje se kao postojana platforma. Svakako da u budućnosti možemo računati i na tu vrstu nekakvog podcast sadržaja koji bi se na taj način obraćao publici.”
-
Šta je kultura u današnjem vremenu?
“Mislim da je priča o kulturi i umjetnosti, na kraju krajeva o obrazovanju, priča koju mi ljudi iz medija moramo generisati kao nešto važno. Suština je onoga šta nudimo. Mi jesmo izgubili bitku pred reality showima, pred turbo-folk muzikom. Ne kažem da oni ne treba da postoje, ali u civilizacijskom smislu zna se šta je kultura koja opstaje i šta je kultura koja je u pravom smislu riječi ono suštinsko, ozbiljno, kritičko lice jednog društva.”
