Mnogo puta smo čuli da tamo gdje riječi ne vrijede muzika progovara. I još jednu, možda važniju stvar, a to je da je posebno biće ono koje stoji iza te muzike upravo i najvažnije. Muzičar i umjetnik Adi Selimovićem je zaista takvo jedno biće koji živi muziku.
Razgovorala: Sunčica Kerošević
Kako neki povod za razgovor uvijek mora da bude, možemo početi sa predstavljanjem dugo očekivane kompozicije “Rocamecu”, za koju Adi kaže da je inspirisana indijanskim plemenom, indijanskim plesom Rocameca, ljudima, skromnošću, bazično malim sobama, velikim srcima. (Small Rooms, Big Hearts).
KAMELEON: U vrijeme kada nas kič i šund konstantno okružuju, i kada je muzička scena postala copy-paste bez daška originalnosti. Reci nam koliko je moguće opstati na današnjoj sceni, kada radiš nešto drugačije?
ADI SELIMOVIĆ: “U Tuzli i BiH je bilo kakvu vrstu angažovane umjetnosti raditi jako komplikovano i teško. To je nešto što ti ništa ne obećava, ali kad radiš sa potrebom da tebi bude bolje i u tvojoj okolini i oko tebe onda se nekako stvari prirodno dešavaju. Ali ja moram reći da u Tuzli ima urbane raje koja voli muziku koja nije stereotipna muzika. Najpopularniji izvođači su imitatori, tako da je vrlo teško biti orginalan i pokušati nešto da uradite, ali na moje veliko zadovoljstvo reakcija publike na moje radove je uvijek dobra, kako ovdje tako Hrvatskoj i Srbiji.”
KAMELEON: Kada je u pitanju nova numera, šta te je inspirisalo?
ADI SELIMOVIĆ: “Pjesma nosi naziv po indijanskog plemenu “Rocameca”. Indijanci su ljudi gdje u današnjem vremenu ja vidim duh našeg čovjeka. Ako to mi ne prepoznamo mislim da ćemo se mentalno razboljeti i postat ćemo ono što nikada nismo bili. Mi smo jedan skroman narod, mi smo dobri ljudi, tolerantni. Indijanci su moja vječita ljubav, to su ljudi koji su najviše humanosti prema svemu pokazali. Zapravo ja sam tražio formu koja govori konkretno o meni, taj stih pjesme “Smalla rooms, big hearts” , u prevodu “Male sobe, velika srca” , gdjeu sav taj grove koji je unutar samog sounda koji smo ja, Džani Pervan i Michael Schwabe u Düsseldorfu uklopili u jednu cjelinu, pokušali smo da damo taj jedan dašak Balkana i da kažemo da smo mi još uvijek Jugoistočna evropa. Ja sam europejac tako se osjećam i tako se očitujem i volim sa tim vremenom da radim.”
KAMELEON: Koja je zapravo vrsta muziciranja kojom se ti baviš i odakle crpiš inspiraciju?
ADI SELIMOVIĆ: “Prije svega ako uživate u onome što stvarate i volite da radite širok spektar stvari onda inspiracije ne manjka. Mozak je čudan organ ljudskog tijela, vi ste u toku dana izloženi raznoraznim stresnim situacijama, tako da uvijek imate taj neki feedback koji utiče na vaše nerve i jako je važno ostati stabilan i miran ako želite da imate unutar sebe inspiraciju, ako želite nešto da komponujete. To je prije svega najvažnije za autora, da ima svoj unutarnji mir. Svaki čovjek koji ide glavom kroz zid on mora biti svjestan da ide sam protiv svih.
Ono što ja radim je jedna vrsta live acta, gdje komponujem i muziciram. To je jedna nova forma muziciranja u svijetu, na moje zadovoljstvo tehnika je jako napredovala. Ja sam od malih nogu počeo da se zanimam računarima, video igricama tako da mi je to popratni dio u životu uvijek bio.”
KAMELEON: Kada je riječ o novom dobu muziciranja, koliko je to pomoglo da čovjek iskaže svoju kreativnost?
ADI SELIMOVIĆ: “Danas imate takvu opremu da možete sa dva ili tri čovjeka radite jedan bend, čak i jednu formu orkestra i da to zvuči veoma zgodno pri tome da imate sve pod svojim rukama. Apsolutno svaki mogući instrument pod rukom, to mi se jako dopada jer ne moraš da tražiš bubnjara, možeš puno toga sam da radiš i to zgodno zvuči. Tako da ja komponujem, muziciram, radim jednu vrstu live acta i pravim kompozicije za koje ja smatram da imaju vremena sa 2018 godinom. “
Za kraj Adi poručuje damoramo ostati skromni i ponizni, to je vrlina koju moramo čuvati kao narod, sačuvati razum, znati limite. Gledajmo u budućnost.. Ponesimo najbolje od sebe.
“Naša ekonomija, rijetko kojoj da može predstaviti problem na bojnom polju ekonomije, ali naš duh, naš covjek, moze mnogo..Nagradjivani pisci, filmaši, sportaši, budimo iskreni to nije naša ekonomija stvorila, kao ni politika, to je naš duh, duh čovjeka ovog podneblja”, za kraj nam je kazao Adi Selimović.