Mladi Sarajlija, Mirza Šaćiri jedan je od dvadeset polaznika Akademije za mlade lidere u civilnom društvu. U okviru pohađanja Akademije on pokreće i inicijativu Šetam – Šetaš kroz koju želi približiti mlade i kulturu, dijalog i korištenje javnih površina u korisne i pozitivne svrhe. Kako postići da vas vlast čuje i uvaži u ovakvim aktivističkim angažmanima razgovaramo sa Mirzom u nastavku.
Mirza, kaži nam nešto više o inicijativi?
Inicijativa Šetam-Šetaš je nastala u sklopu SHL Akademije za mlade lidere/ice u civilnom društvu, radi se o inicijativi u kojoj se zahtjeva da Općina Centar u Sarajevu bude organizator (bar jednom godišnje) kulturno-umjetničko-edukativnih manifestacija na javnim površinama. U sklopu inicijative obavljeno je istraživanje, kroz anketne upitnike smo pitali građane da li žele ovakvu inicijativu. Odgovor je bio potvrdan. Nakon toga smo krenuli u niz drugih projektnih aktivnosti kako bi saznali kroz koje načine možemo da realizujemo uspješno ovu inicijativu. Na kraju smo dobili podršku vijećnika, te bi se uskoro ova inicijativa trebala naći na dnevnom redu Općinskog vijeća.
Koliko je vremena bilo potrebno da postigneš željeni rezultat?
O samoj ideji za inicijativu sam počeo promišljati već u samoj aplikaciji za Akademiju, ona je bila zapravo moj ulazni projekat. Za realizaciju projektnih aktivnosti potrebno mi je bilo otprilike šest mjeseci u kojima sam razgovarao sa organizacijama i mladim umjetnicima.
Nisam imao velikih poteškoća, jer sam većinu aktivnosti isplanirao unaprijed, a volju da sprovedem ovu inicijativu sam skupljao kroz razgovore sa mladim ljudima koji su me još više motivisali i koji su zapravo pokazali najviše želje za ovakvim manifestacijama. Ono što je važno istaći jeste da sam bio okružen sa ljudima koji su proaktivni i koji su mi vratili nadu da naša Bosna i Hercegovina može biti država jednakih mogućnosti za svakog njenog građanina.
Koliko su mladi BiH uslovno rečeno “zreli” za ovakve manifestacije?
Mislim da se zrelost mladih ljudi upravo postiže ovakvim manifestacijama na kojima će imati priliku da čuju i vide ono što možda nije dio njihove svakodnevnice. Strah od drugačijeg i nastaje tako što nikada ne pređemo zonu komfora da posjetimo i doživimo to strano i drugačije. Kada načinimo taj korak i odemo tamo gdje nikad nismo bili, to nas čini iskusnijim, a samim tim i zrelijim.
S toga smatram da kultura i umjetnost jesu to mjesto susreta, mjesto gdje se može razgovarati i upoznavati, a samo kroz razgovor možemo da sazrijemo i krenemo naprijed, na kraju krajeva, jezik je kuća bitka. Naši mladi ljudi su produkt našeg trenutnog sistema obrazovanja koje je pasivno i proizvodi mediokritete, tako da bih rekao da pored neformalnog obrazovanja (kao što je SHL Akademija) kultura i umjetnost su mjesta na kojima se mladi ljudi mogu izdići iznad te prosječnosti.
Koliko ljudi je radilo na ovom projektu?
Projektni koordinator ove inicijative sam ja, na projektu pored mene je radila Ilda Berberović koja je radila vizuelni dizajn i logo. Pored Ilde veliku pomoć sam dobio od polaznice prošle generacije i mentorice na ovom mom projektu Jelene Brkić. Kroz razgovore mi je pomogao i usmjeravao projektni koordinator SHL Akademije Adnan Pripoljac, od kojeg sam zaista mnogo naučio. Važno je istači i predavače/ice sa Akademije koji su mi kroz savjete, upute i module koji su dobro koncipirani dali mnogo informacija sa kojim sam se kasnije susretao na terenu. Tu su i moji prijatelji koji su mi uvijek ukazivali na nove perspektive i segmente za inicijativu Zana Kamberović i Vedran Kolovrat. Pored svega tu je i vijećnik od kojeg smo dobili veliku podršku i koji će uskoro staviti inicijativu na dnevni red sjednice Općinskog vijeća Denis Challenger, koji je prepoznao kvalitet i potencijal ove priče, a to ne bi bilo moguće opet bez armije ljudi sa kojom sam razgovarao i koji su mi svakodnevno pisali svoje ideje i želje, koji su postali dio ove lijepe priče. Sve u svemu na projektu je učestvovalo što direktno, što indirektno, stotinjak ljudi.
5. Poznato nam je da tvoja inicijativa početak puta dobija na SHL Akademiji za mlade lidere. Zašto baš ova inicijativa?
Ja nisam odabrao inicijativu, inicijativa je odabrala mene (smijeh). Zaista, smatram da su lične priče najbolji način da napravimo evaluaciju svog okruženja, moja lična priča jeste da sam nekada kreirao muziku i pisao poeziju, pa znam koliko je teško dobiti javni prostor da neko čuje vaš rad. Sada sam sretan jer kao nekom ko se bavi istraživačkim radom, sociologijom i filozofijom, svojim radom sam dobio razna mjesta gdje mogu pisati i objavljivati svoje radove, međutim želio sam se potruditi i obezbjediti nešto idućim generacijama.
Pravo mjesto sam našao, to je SHL Akademija, bio sam svjestan svojih kapaciteta u ovom trenutku i šta mogu da uradim, to je za početak lokalni nivo, nisam imao megalomanska očekivanja od sebe da ću svijet promijeniti. Počeo sam od svoje lokalne zajednice, a svakako imam težnju da proširim svoje kapacitete, znanja i vještine kako bih jednog dana mogao utjecati i na promjene na većim nivoima. Moja lična priča i kontekst koji sam naveo su glavni razlog zašto sam se odlučio za ovu inicijativu, a razgovori sa drugim ljudima su bili potvrda da činjenično stanje stvari je takvo da se treba djelovati u pravcu ove inicijative.
Možeš li nam reći nešto više o iskustvu tokom pohađanja SHL Akademije?
SHL Akademija je mjesto koje okuplja dvadeset mladih ljudi iz svih krajeva naše BiH, a pored toga što su to mladi ljudi, to nije jedini kvalitet, to su mladi ljudi koji su voljni, spremni i proaktivni da mijenjaju živote na bolje u svojim okruženjima. Uz to Akademija je bogata sa izuzetnim timom predavača, koji intenzivno rade sa mladim ljudima kroz nekoliko modula, fokus je na modulu Aktivizam, kojeg prate moduli kao što su Kritičko čitanje i pisanje, Ekonomski razvoj, Lični razvoj, Javni nastup i predstavljanje, Medijska pismenost, Društvena istraživanja, Socijalne i komunikacijske vještine, Tehnološke vještine i Društvo, kultura, religija i politika. Ono što bih ja izdvojio u sklopu Akademije jeste praksa, u kojoj je svako od polaznika dužan da obavi praksu u gradu u kojem ne živi i ne studira. Ja sam dva mjeseca živio u Banjaluci, gdje sam surađivao sa UG Oštra Nula. To je zaista predivno iskustvo, gdje sam proširio vidike i upoznao novi grad u BiH, radio sa izuzetnim ljudima iz Oštre Nule. Pored svih navedenih segmenata ono što je najslađe i bitno za ostatak našeg života jeste što smo stekli nove prijatelje i prijateljice skoro u svakom gradu u BiH te iz ovih prijateljstava siguran sam da će nastati nove inicijative i saradnje.
Pripadaš grupi mladih koji žele ostati u BiH. Zašto?
Moja želja je da ostanem u BiH, želim prije svega pokušati utjecati i biti taj glas koji mijenja trenutno stanje. Kroz takvo djelovanje želim ostvariti sebe i većinu svojih potencijala koje imam. Isto tako smatram da moramo da demistificiramo odlaske mladih, neki zaista u ovakvom stanju ne mogu da ostvare svoje potencijale, pa idu tamo gdje će moći, i to je sasvim prirodan tok migracija, međutim nije baš prirodno kada cijeli jedan grad iseli iz BiH.
Moramo se zapitati zašto je takvo stanje?! Ova država u ovom trenutku ne nudi sigurnost, ne nudi mogućnost napredovanja, socijalna pravda gotovo da ne postoji, nismo plodno tlo za investicije, to su jedni od ključnih razloga pored ekonomskog statusa zbog čega ljudi napuštaju BiH. Potrebna nam je demokratizacija svakog društveno-političkog segmenta. Bliže se izbori, a izbori su jedna od mogućnosti na kojoj se mogu kazniti ili nagraditi ljudi kojima smo davali svoje glasove.
Šta te pokreće na dnevnom nivou?
BiH je u ovom trenutku veliki izazov za mene, uz svo znanje koje sam stekao svojim obrazovanjem i stičem kao sociolog i filozof te razumijevanje političkih teorija i ekonomije, smatram da ne postoji bolji historijski momenat za organiziranje (kako kroz civilno društvo, tako i kroz političko organizovano djelovanje). Želim da budem taj jedan od pokretača u društvu koji će skinuti neznalice sa budžeta koje nas vode i tako dati priliku novim stručnim snagama da implementiraju svoju viziju BiH. Znanje je zaista moć, i u ovom trenutku nam treba što bolja umreženost, Akademija je uradila odličnu stvar, jer kroz ovu umreženost mogu nastati novi oblici organizovanja koji će pravovremeno odgovoriti na sve probleme i biti korektori u društvu.
Koja je glavna lekcija koju nosiš sa Akademije?
Akademija u totalu je velika lekcija za mene, a prije svega izdvojio bih izlazak iz te svoje komfor zone, iz tog nekog salona promišljanja u kojem sam pisao kako treba biti, dok sada djelujem i činim to o čemu sam pisao.
Smatram da je budućnost naša, te da moramo vratiti vitalnost našim životima, okrenuti novo poglavlje i zaboraviti sve ono što je iza nas. Naša priča jeste da je nas dvadeset na SHL Akademiji iz svih krajeva BiH radilo, živjelo, učilo i družilo se zajedno, to je veliko bogatstvo koje govori da ako usmjerimo našu energiju na prave stvari možemo sve uraditi. S toga vas pozivam sve da nas ispratite 20.oktobra na događaju Dan Akademije – Priča o mladima koji ostaju, koji će se održati u Historijskom muzeju BiH.
