Građevinski radnik u BiH jedva može platiti hranu za svoju porodicu

S druge strane, cijena potrošačke košarice četveročlane obitelji je veća od 1800 KM. Usporedbom navedenih podataka, vidljivo je kako obitelji zaposlenih u građevini i žena koje su zaposlene kao sobarice u hotelima sebi teško mogu priuštiti i ono osnovno. Ako u obitelji radi samo jedna osoba, “spojiti kraj s krajem” i s prosječnom plaćom od 840 KM gotovo je nemoguće. Naime, samo za režije – struju, vodu, odvoz smeća, telefon ili mobitel, mjesečno treba izdvojiti od 200 do 300 KM. Tu su troškovi goriva ako obitelj ima osobni automobil ili troškovi javnog prijevoza koji za četiri osobe na mjesečnoj razini minimalno iznose stotinjak konvertibilnih maraka. Obrazovanje djece također iziskuje određene troškove. Najmanje 40 KM potrebno je mjesečno djetetu koje ide u školu samo za užinu (uz to, treba kupiti i školski pribor, knjige, bilježnice…). Ako je jedno od djece u vrtiću, i za to je potrebno izdvojiti od 150 do 250 KM mjesečno, ovisno o tome u kojem dijelu BiH obitelj živi. Zatim su tu i odjeća, obuća, usluge frizera… Kada je riječ o hrani, i tu je BiH među skupljim zemljama. Tako jedna četveročlana obitelj mjesečno u prosjeku treba imati 60 KM samo za kruh, dok joj je za punu košaricu, koja bi podmirila mjesečne potrebe, a uključimo u to i promotivne cijene artikala, potrebno minimalno 450 KM, što uključuje samo kruh, rižu, makarone, meso, jaja i ulje i što je mnogo više od minimalca u oba entiteta. Higijenske potrepštine nisu uračunane, ali i za njih je mjesečno potrebno najmanje 100 KM. Za sve navedeno dosad potrebno je minimalno 1140 maraka, što je za 300 KM više od prosječne neto plaće u BiH i za 588 konvertibilnih maraka više od plaće osobe koja radi u građevini. Ništa bolje plaće nemaju ni trgovci, spremačice, frizeri, kozmetičarke i još niz drugih. Nemogućnost “sastavljanja kraja s krajem” jedan je od glavnih razloga zbog kojih se sve veći broj stanovnika BiH odlučuje bolji život potražiti u nekoj od inozemnih zemalja.