Golubovi su se hiljadama godina koristili sa brzo i sigurno prenošenje poruka. Kako je jedna od osnovnih osobina golubova vraćanje svom gnijezdu odnosno partneru, nije bilo jako teško selektirati ptice koje su se mogle koristiti za prijenos poruka.
Njih su koristili Perzijanci, ali i Rimljani. Julije Cezar je uz pomoć ovih ptica obavještavao o svojim podvizima i pobjedama, dok su Grci slali golubove sa porukom o imenima novih pobjednika na Olimpijskim igrama.
Ovaj simbol mira je tokom 19. vijeka služio brojnim državama u vojne svrhe. Do problema je došlo kada su druge vojske počele da koriste sove. Sa pojavom telegrafa, polako je počela da opada upotreba ptica u ove svrhe.
Za prijenos poruka, golubovi prvo moraju imati dom na mjestu gdje, planirano, vijest treba stići. S tog mjesta, golubovi se pomoću drugih saobraćajnih sredstava moraju dovesti do mjesta s kojeg se namjerava slati poruka, gdje do trenutka slanja poruke ostaju zatvoreni. Kada treba poslati vijest, na nogu goluba pričvrsti se maleni predmet, najčešće presavijeni papir, i onda se pušta da slobodno odleti. Nakon toga se golub vraća natrag na mjesto gdje su mu gnijezdo i partner, te donosi poruku.
Kako prenosi Faktor, golubovi se u početku puštaju svakog dana oko sat vremena iznad gnijezda, a onda se odvoze desetak kilometara daleko, pa se ta udaljenost postepeno povećava.
Oni se znaju vratiti kući i sa udaljenih i nepoznatih lokacije. Pravo, nedvosmisleno dokazano objašnjenje kako golub uspijeva pronaći put do kuće, do danas ne postoji. Neki naučnici pretpostavljaju da se ta sposobnost goluba sastoji od kombinacije sposobnosti orijentisanja prema položaju Sunca i zvijezda, osjećanjem magnetnog polja zemlje i optičkim orijentisanjem.
(Hayat)
