Na ovosedmičnom Bledskom strateškom forumu predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel predložio je 2030. godinu kao cilj do kojeg bi i države članice EU-a i zemlje kandidati trebale biti spremne za proširenje.
Dok je govor pokazao da je ova politika sada više na dnevnom redu Unije, pitanje hoće li doista biti novih članica EU-a u sljedećih sedam godina još uvijek je otvoreno, budući da se i Unija i kandidati polako kreću prema potrebnim uslovima.
Dužnosnici EU oklijevali su ponuditi konkretan datum budućeg proširenja, otkako je prethodna Evropska komisija objavila strategiju koja je 2025. označila kao potencijalnu godinu za prijem novih članica. EU je pazila da se ne obaveže previše na ovu godinu, a kasnije je odbačena.
Michelov prijedlog stoga dolazi nakon godina nejasnoća oko spremnosti i vremenskog okvira za proširenje. Napravljen je u kontekstu sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu, koja je već u svojim ranim fazama proizvela predviđanja da će se primanje novih članica vratiti na dnevni red zbog geopolitičkih razloga. Nedugo zatim, Ukrajina i Moldavija su postale službene zemlje kandidatkinje, a nakon njih i naša zemlja.
Loic Tregoures, predavač na Institutu Catholique de Paris, potvrdio je za European Western Balkans (EWB) da je proširenje sada više na dnevnom redu EU. Dodao je da niko ne bi predvidio da će Ukrajina, Moldavija i, potencijalno, Gruzija postati zemlje kandidati 2021. godine.
“Michelova je dužnost pokrenuti politički signal, dati poticaj i horizont s datumom, iako davanje datuma podrazumijeva veliki rizik od razočarenja ako se ništa ne postigne. Tako da vjerujem da su vrata doista otvorena,” kazao je Tregoures.
Podrška procesu
Wouter Zweers, naučni saradnik Clingendaela – Holandskog instituta za međunarodne odnose, saglasan je da je proširenje visoko na dnevnom redu EU-a, ističući da će ono biti “posvuda” u nadolazećim mjesecima.
“Predstoji neformalni Gymnich sastanak ministara vanjskih poslova EU-a, neformalno Evropsko vijeće u Granadi, Evropsko vijeće u oktobru i Evropsko vijeće u decembru u kombinaciji sa samitom EU-Zapadni Balkan, a u svim tim događajima proširenje i institucionalna reforma EU-a zauzimaju središnje mjesto.
Razgovarat će se kako o kratkoročnim odlukama poput toga treba li otvoriti pristupne pregovore s Ukrajinom, Moldavijom, ali još više o reformama koje su potrebne u procesu proširenja i u samoj EU,” rekao je Zweers za EWB.
Ipak, ostaje očito da EU još uvijek nije postigla konsenzus o stvarnom proširenju do 2030. U danima nakon Michelova govora u javnosti su se mogle čuti različite reakcije.
S jedne strane, čini se da je Francuska, koja je prije samo nekoliko godina slovila za vodećeg skeptika prema proširenju unutar EU, počela mijenjati i svoju poziciju i ton. Laurence Boone, državni ministar za Evropu Francuske, koji je također sudjelovao na Bledskom strateškom forumu, izjavio je u utorak da “bez proširenja neće biti sigurnosti i stabilnosti u EU i zemljama u susjedstvu.”
Čak je dodala da bi se proširenje EU moglo dogoditi i brže od 2030., pod uslovom da se i EU i zemlje kandidatkinje reformiraju. Ostali čelnici EU-a, uključujući vladu domaćina Sloveniju, također su izrazili podršku procesu.
Nekoliko događaja koji su se zbili nakon bledskog govora, s druge strane, otvorilo je pitanje postoji li jasan dogovor i koordinacija po tom pitanju. Dan kasnije, glasnogovornik Evropske komisije rekao je da ova institucija nije usredotočena na datum, već na rad sa zemljama kandidatima na ispunjavanju potrebnih uslova. Neki čelnici Zapadnog Balkana, uključujući premijera Albanije Edija Ramu i ministra vanjskih poslova Srbije Ivicu Dačića, izrazili su vlastitu skepsu da će se proširenje dogoditi do 2030. godine.
Trajno rješenje najvažnijeg bilateralnog spora na Zapadnom Balkanu, između Kosova i Srbije, čini se još nedostižnim.
Ciljani datum 2030. godina
Loic Tregoures vjeruje da se, realno, Crna Gora i Sjeverna Makedonija mogu nadati da će biti blizu cilja 2030., ako se očuva “princip regate” – zemlje koje pojedinačno postaju članice nakon što ispune potrebne kriterije. Također kaže da se pozicija Francuske ozbiljno promijenila.
“Stav je bio vrlo jasan u posljednjih 18 mjeseci: postoji nova situacija, proširenje Evrope je geopolitički prioritet, nevoljkost prema ovom principu je nestala među francuskim vlastima. Međutim, uslovi za prijem neće biti žrtvovani,” kaže Tregoures.
Wouter Zweers ocjenjuje da je Michel bio prilično hrabar kada je odredio 2030. kao ciljani datum.
“To bi sigurno moglo biti moguće, ali treba ispuniti nekoliko uslova. Sa strane EU-a, to će ovisiti o političkoj volji i sposobnosti lidera da ostave razlike po strani i riješe unutarnje reforme EU-a. Definitivno postoji zamah i ideje o modelima kao što je fazna integracija koje postoje već neko vrijeme postaju konkretnije i pretvaraju se u politike. To bi trebalo proces pristupanja učiniti opipljivijim i moglo bi potaknuti kandidate da potaknu reforme. Ali prilično je ambiciozno misliti da će se svi kandidati moći pridružiti do 2030.,” ističe Zweers.
Holandija je, uz Francusku, također bila jedna od država članica EU-a koje se posljednjih godina smatraju skeptičnijima prema proširenju. Zweers kaže da za ovu zemlju geopolitička nužnost brzog daljnjeg proširenja EU nije toliko važna koliko očuvanje unutarnjeg funkcioniranja EU.
“Očekujem da Holandija bude konstruktivna u raspravama o unutrašnjim reformama EU-a i reformi procesa proširenja jer te rasprave pružaju priliku za poboljšanje funkcioniranja EU-a općenito, na primjer, njezinih postupaka donošenja odluka. Ali Holandija neće prihvatiti brzo pristupanje nijednog kandidata ako uslovi o vladavini prava i geopolitičkom svrstavanju, dakle pridruživanju sankcijama EU-a i vanjskopolitičkim stavovima, nisu dovoljno ispunjeni,” zaključuje Zweers.
