Ideja o eleganciji i aristokratskom uživanju na prekookeanskom brodu rođena je po uzoru na slike bogatih vladara britanske imperije koji lagano plove prema Indiji i Dalekom istoku, pijuckajući na palubi džin-tonik – koji im prinose muškarci u belim sakoima.
Koje piće nastaje od bobica smreke, oduvijek ga se smatralo ljekovitim, a svoju popularnost dobrim dijelom može zahvaliti ekonomskom embargu francuskih proizvoda u 17. stoljeću?
Odgovor je – gin. Historija njegova nastanka gotovo da je fantastična, u najmanju ruku turbulentna. Krenimo redom.
Prvi zapisi o ginu, iako ne u obliku u kojem to piće poznajemo danas, datiraju iz prvog stoljeća nove ere od kada je poznata prva kombinacija bobica smreke i destilacije alkohola. Radilo se zapravo o vinu s bobicama smreke koje se pilo za liječenje bolesti prsnog koša i iz današnje perspektive predstava začetak ideje o ginu.
Iako se smatra engleskim tradicionalnim pićem, gin je u Englesku zapravo došao iz Nizozemske. Naime, u 30-godišnjem ratu u 17. stoljeću Englezi su se upoznali s pojmom “Nizozemske hrabrosti”, koju su Nizozemci zapravo dobivali pijući gin prije bitki. U to je doba Engleskom, Irskom i Škotskom vladao William III. koji se u ekonomskom ratu s Francuskom poslužio nekim i danas popularnim metodama kao što je zabrana uvoza francuskog alkohola. Paralelno s time je nastojao olakšati domaće gospodarstvo pa je tako osigurao porezne olakšice na proizvodnju alkoholnih pića.
