Početak avgusta i približavanje mjeseca septembra kad počinje nova školska godina dovodi do otvaranja pitanja šta će biti sa nastavkom obrazovanja u BiH, odnosno da li će djeca nastaviti školovanje online ili će se vratiti u školske klupe. Konačna odluka kada je početak školske godine u pitanju još uvijek nije donesena, a UNICEF BiH objavio je izvješataj u kojem preporučuje povratak učenika u škole.
U ovom izvješaju ističe se da djeca i škole u zemljama širom svijeta nisu glavni pokretači epidemije, kao i da ne postoje poznati dokazi o korelaciji između stope prijenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola. A sa druge strane postoje ogromni dokazi o negativnom učinku zatvaranja škola na fizičko i mentalno zdravlje djece, njihovu prehranu, sigurnost i učenje.
Zemlje se nalaze u raznim fazama svog odgovora na COVID-19 koji se odnosi na obrazovanje. Mnoge vlade su najavile plan otvaranja škola, dok su druge već počele otvarati učionice. U protekle dvije sedmice smo vidjeli da se milioni učenika vraćaju u školu. Međutim, preko milijardu djece školske dobi u više od 130 zemalja je pogođeno mjerom zatvaranja škola.
“Često su škole bile među prvim objektima koji su zatvoreni, ponekad čak i prije nego što su zatvoreni trgovački centri, bioskopi i restorani. Danas znamo više nego što smo znali prije. Sve je više dokaza da djeca i škole u zemljama širom svijeta nisu glavni pokretači epidemije. Ustvari, ne postoje poznati dokazi o korelaciji između stope prijenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola. S druge strane, postoje ogromni dokazi o negativnom učinku zatvaranja škola na fizičko i mentalno zdravlje djece, njihovu prehranu, sigurnost i učenje. Stoga, ono na što mi pozivamo je da škole budu među prvim uslugama koje će biti ponovo uspostavljene nakon što budu uvedenesigurnosne mjere”, stoji u Izvještaju koji je objavio UNICEF BiH.
Kada je riječ o negativnim učincima koja su primjećena kod djece čije su škole zatvorene ističe se da duže odsustvo iz škole povećava rizik od izloženosti djece fizičkom, emocionalnom i seksualnom nasilju, a dječije mentalno zdravlje se pogoršava. Pored toga, povećava se opasnost od dječijeg rada, dok je vjerovatnoća da će izaći iz kruga siromaštva manja.
“Za većinu najmarginaliziranije djece, propuštanje nastave u školi, čak i u trajanju od nekoliko sedmica, može imati negativne ishode koji će trajati cijeli život. Djeca kojima nedostaje obrazovanje imaju nižu očekivanu dužinu života i lošije zdravstvene ishode. Za djevojčice, posebno one koje su raseljene ili koje žive u siromašnim domaćinstvima, rizici su čak i veći. Djevojčice koje ne idu u školu se suočavaju s većim rizicima od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja. Nakon što je izbila epidemija ebole u Zapadnoj Africi 2014. godine, naprimjer, stope trudnoće među djevojčicama tinejdžerske dobi u Sierra Leoneu su se udvostručile i mnoge djevojčice nisu bile u mogućnosti nastaviti obrazovanje kada su škole bile ponovo otvorene”, ističe se u ovom izvještaju.
Napominje se da će zatvorene škole tokom dužeg perioda vjerovatno dovesti do akademskog nazadovanja djece naročito s obzirom da je online učenje pristupačno samo malom broju privilegirane djece.
“U većini zemalja širom Afrike, naprimjer, manje od četvrtine stanovništva ima pristup internetu. Mali broj tehničkih opcija, kao što su nastava putem radija i televizije i štampanog materijala, omogućio je milionima učenika da nastave –ponekad i da tek počnu –učiti, ali, ipak, ništa ne može zamijeniti direktnu interakciju s nastavnicima i vršnjacima. Zar nije nemoguće dati savjet koji bi se mogao primijeniti u svakoj zemlji i svakoj lokalnoj zajednici? Uviđamo da pandemija drugačije utječe na zemlje i lokalne zajednice, a globalna situacija se brzo razvija. Odluka o ponovnom otvaranju škola se mora donijeti u najboljem interesu djeteta. Zemlje moraju sagledati učinak na djecu kroz javnozdravstvenu, socioekonomsku prizmu i prizmu zaštite. Znamo da što djeca duže ne idu u školu,to su u većoj mjeri izložena opasnostima. Ovo posebno važi za djecu koja su već ranjiva”, pojašnjavaju.
BEZBJEDNO OTVARANJE ŠKOLA
UNICEF je izdao smjernice kako bi pomogli vladama da bezbjedno otvore škole.
Neke od njihovi preporuka su:
– Provesti mjere održavanja fizičke distance, uključujući i zabranu aktivnosti koje zahtijevaju velika okupljanja;
– Organizirati dolazak učenika u školu i odlazak iz škole u različito vrijeme;
– Organizirati školske odmore u različito vrijeme;
– Premjestiti razrede u privremeni prostor ili na otvoreni prostor;
– Organizirati časove u smjenama kako bi se smanjila veličina razreda.
U ovom izvješataju stoji da je nemoguće reći kada će sve škole biti ponovo otvorene.
“Zemlje se suočavaju sa različitim kontekstima i mnoge prolaze kroz različite faze pandemije virusa. U zemljama koje su počele otvarati škole, mnoge škole su uvele pristup kroz faze. Na kraju će sve škole biti otvorene tako da je ovo prilika da se poduzmu aktivnosti putem kojih će škole biti sigurnije i otpornije na buduće krize”, ističe se i dodaju da je u njihovim smjernicama jasno naglašeno da je postojanje prostora sa vodom i higijenskim uslovima ključno za ponovno otvaranje škola.
“Prije pandemije, 1 od 3 škole nije imala pristup vodi, dok gotovo polovina škola širom svijeta nije imala prostor za pranje ruku sa sapunom. Ove osnovne usluge, skupa sa čišćenjem i dezinfekcijom svih zajedničkih prostorija i eventualno kontaminiranih površina, su najbitnije mjere smanjenja prenosa virusa. Obezbjeđenje materijala za čišćenje i većeg broja toaleta ili zahoda također je bitan korak koji je neophodno poduzeti prije ponovnog otvaranja škola”, pojašnjava se.
Dodaju da što djeca školske dobi duže ne idu u školu, to je manja vjerovatnoća da će se vratiti u školu.
“Kada škole budu ponovo otvorene, trebaćemo se fokusirati na način na koji će se najmarginaliziranija djeca vratiti u učionice kako bi nastavila obrazovanje, ili u nekim slučajevima, tek pošla u školu. Moramo voditi računa da kada škole budu ponovo otvorene, svako dijete bude uključeno i da uči; da svako dijete ima pristup uslugama zdravstvene njege, održavanja higijene i prehrane u školi; i da svako dijete ima pristup internetu. Ovaj globalni prekid može biti katalizator za transformaciju naših škola za koju se prilika pruža jednom u životu, tako da svako dijete savlada vještine koje su mu potrebne da bi uspjelo u životu, u školi i u radu”, ističe se.
Dodaje se da kako zemlje počinju ublažavati restriktivne mjere, trebaju dati prioritet ponovnom otvaranju škola.
“Kada djeca ne mogu ići u školu, ona često na kraju izgube više od obrazovanja. Kada se učionice zatvore, mnogi učenici –kojima škola nudi spas iz teške situacije –gube svoju rutinu, vrijeme koje provode s prijateljima, jedini obrok koji imaju u toku dana, pristup zdravstvenim uslugama i prehrani, kao i sigurnost koju im škola pruža. U nekoliko proteklih mjeseci su pozivni centri i skloništa prijavili povećanje broja slučajeva nasilja u porodici. Došlo je do porasta broja zlostavljanja i iskorištavanja djece preko interneta. Djeca i mladi osjećaju teret stresnog života u kući, siromaštva, izolacije, strah od bolesti u porodici te kako će nastaviti obrazovanje od kuće, što utiče na njihovo mentalno zdravlje”, ističe se.
Dodaju da su roditelji, od kojih su mnogi izgubili posao ili pokušavaju raditi od kuće, sada sami odgovorni za obezbjeđenje alata, tehnologije i podrške svojoj djeci kako bi mogla nastaviti obrazovanje.
Na kraju ističu da nas je period koji je iza nas naučio da da djeca i škole nisu glavni pokretači epidemije u zemljama.
