The Economist: Kako je pandemija uticala na organizirani kriminal
Dok su svi svjetski mediji preplavljeni vijestima o razvoju pandemije, a oči svijeta sada se prebacuju na južnu hemisferu u koju virus prodire, čuveni The Economist osvrnuo se na što smo možda, i mi i Vlade širom svijeta, tokom ove pandemije zanemarili – kriminal.
Iako bi se primjeri gradova kao što su Carachi – jedan od gradova sa najvišom stopom kriminala u Aziji, gdje punih osam dana od početka “lockdown-a” nije zabilježen nijedan slučaj krađe automobila, ili ozloglašenog El Salvadora – koji važi za državu sa najvišom stopom ubistava, u kojoj puna četiri dana nije bilo nijednog ubistva, mogli shvatiti kao da je pandemija stavila veto na kriminal, realnost je ipak drugačija.
Covid19 je možda samo privremeno “zaključao” tradicionalne kriminalne aktivnosti, ali nove tehnike i oblici kriminala su i u pandemiji našle način da “procvjetaju”. Tako je cyber kriminal i mogućnost manipuliranja sa javnim nabavkama, u trenucima panike i očajničke potrebe da se dođe do zaštitne opreme, doveo do situacije da čak i neki od najrigidnijih javnih sistema na svijetu budu žrtve prevare organizirane kriminalne grupe. I dok cyber kriminalci koriste svoj trenutak, ovi prvopomenuti, “zaključani”, mijenjaju načine svog kriminalnog poslovanja. Iako često do sada nezvanični vladari čitavih kvartova, pa i gradova, oni sada u mnogim dijelovima svijeta pandemiju pokušavaju iskoristiti kako bi preuzeli i zvaničnu vlast ili bar dobiju legitimitet. Tako su se narko-bande u Meksiku i Italiji među prvima organizirale da dostavljaju hranu najugroženijima, u Brazilu i El Salvadoru pomažu u sprovođenju policijskog sata, dok su se jakuze prve ponudile uraditi dezinfekciju kruzera.
Potpuno je besmisleno vjerovati da oni ovo rade iz čisto altruističkih pobuda, a ne kao paravan za svoje kriminalne potrebe. Iako se tržište narkotika konsoliduje, i na ove načine pokušava nastaviti svoje stopirane ili usporene interkontitnalne mreže, tržište ilegalnih cigareta skoro da nije osjetilo posljedice ove pandemije. Duhan se može uzgajati u skoro svim dijelovima svijeta, a iako su međukontinentalni tokovi prekinuti, lokalni su se intezivirali.
Depresija koje se pribojavamo i koju naslućujemo samo će dodatno doprinijeti da se sve veći broj ljudi okreće kriminalnim aktivnostima. Najprije, visoka nezaposlenost će kriminalnim organizacijama dati više prostora za regrutaciju novih ljudi u svoje redove; mjere oporavka koje vlade širom svijeta uvode otovorit će im mogućnost da učestvuju u tenderima za javne ugovore i nabavke, kojima će prati svoj ilegalno stečeni novac; dok će smanjeni korporativni profiti i aktivnosti omogućiti da preuzmu i ovaj dio dobiti. To se zapravo kod nas u Bosni i Hercegovini već dešava, jer je ilegalno tržište duhana, trenutno duhanski igrač broj 1. Nelegalni duhanski proizvodi uzimaju čak 40% od ukupnog duhanskog tržišta, a svi oni koji misle da to nije alarmantno, jer to je ipak samo duhan, a ne droga, u velikoj su zabludi.
Šverc duhana nije način preživljavanja za socijalno ugrožene, već izuzetno unosna, organiziranaa kriminalna aktivnost sa mnogo manjim zaprijećenim kaznama od trgovine drogom. Nelegalni duhanski proizvodi su potpuno nekontrolisani i samim tim otvaraju Pandorinu kutiju za čitav niz soci-ekonomskih, i što je najviše zabrinjavajuće, zdravstvenih problema. Kao što je bolest EVALI prošle godine zapljusnula tlo sjeverne Amerike jer su korisnici elektronskih cigareta nikotinsku tečnost, dopunjenu uljem kanabisa nabavljali iz neleganih izvora, tako su i hemikalije poput azbesta, buđi, pa čak i otrova za glodare koji se nalaze u gotovo svakoj nelegalnoj cigareti savršeno tlo za broje bolesti i komplikacije koje nastaju konzumiranjem ovih proizvoda.
Iako često pod maskom Robin Hooda i zaštitnika nemoćnih, bilo kroz zaštitu, bilo kroz omogućavanje zarade ili omogućavanje nelegalnih, jeftinijih robaa onima iz ugroženih kategorija, kriminalne grupe nikada nisu zaista Robin Hood. Oni destabilizuju i dezintegrišu svako društvo, državu i privredu u kojoj se nađu, a posljedice njihovih poslova i na globalnom i na individualnom nivou predstavljaju ne jedan korak unazada, već čitav ciklus nazadovanja.
