Porast cijena goriva u Bosni i Hercegovini gotovo uvijek dovodi do brzog i gotovo automatskog rasta cijena ostalih proizvoda i usluga. Međutim, kada cijene goriva počnu padati, taj trend ne prati i ostatak tržišta.
Iako posljednjih mjeseci svjedočimo značajnom pojeftinjenju goriva na bh. benzinskim pumpama – uprkos globalno nestabilnim geopolitičkim prilikama koje snažno utiču na svjetsku ekonomiju – pad cijena u drugim sektorima izostaje.
Koliku ulogu zapravo imaju cijene goriva u formiranju tržišnih kretanja, da li pad cijena goriva znači i pad cijena drugih proizvoda i usluga, te mnoga druga pitanja, pojašnjava dr. Muris Čičić, doktor ekonomskih nauka i predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH.
dr. Muris Čičić
Cijene goriva i tržišna dinamika
Kako ističe profesor Čičić, korelacija između cijena goriva i, recimo, prehrambenih proizvoda ili usluga, nije tako direktna niti automatska. Postoje određeni ciklusi koji utiču na to kako se cijene formiraju i prenose na druge sektore.
„Cijena goriva najviše zavisi od globalne cijene nafte. Ako nemate vlastitu naftu – kao što je slučaj kod nas – oslanjate se na uvoz. To znači da promjene cijena na svjetskom tržištu nafte automatski utiču na cijenu goriva kod nas“, objašnjava Čičić.
Ne tako direktna veza
Promjene u cijeni nafte prenose se na sve sektore gdje gorivo igra važnu ulogu, prije svega u transportu i proizvodnji. Primarni proizvođači najviše osjete ove promjene. Iako građani često imaju dojam da postoji lančana reakcija u kojoj gorivo „povlači“ sve ostale cijene, ekonomski gledano – ta veza nije toliko linearna.
„Kod nas vlada zabluda da je riječ o lančanoj reakciji. Nije baš sve tako jednostavno. Neki proizvodi zahtijevaju više, a neki manje goriva u proizvodnji, što se onda različito odražava na cijene. Da bismo razumjeli stvarni uticaj goriva, posebno na poljoprivredu, trebamo poznavati osnovnu strukturu troškova proizvodnje“, naglašava Čičić.
Plavi dizel – nedostižna mjera
Jedna od mjera kojom se u drugim zemljama štiti i podržava poljoprivredna proizvodnja jeste tzv. plavi dizel. Riječ je o istom gorivu kao i obični dizel, ali bez PDV-a i akciza – dakle, znatno jeftinijem. Nažalost, BiH je još uvijek jedina zemlja u Evropi koja ovu mjeru nije uvela za poljoprivrednike.
„Ovo gorivo se koristi isključivo za potrebe strateških sektora kao što je poljoprivreda, jer se smatra da ih treba podsticati. I kod nas se poljoprivreda podstiče, ali nedovoljno i neadekvatno. Plavi dizel bi značajno smanjio proizvodne troškove“, navodi Čičić.
S njim se slaže i Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH. On ističe da se već godinama bezuspješno traži uvođenje plavog dizela.
„Plavi dizel u našoj zemlji, kada je riječ o poljoprivredi, ne postoji. To je zahtjev koji ponavljamo već više od 15 godina, ali vlasti se nikako ne mogu dogovoriti. Apsurdno je što rudnici i željeznice kod nas koriste plavi dizel, a poljoprivrednici ne. Da se uvede, poljoprivreda bi se drastično oporavila“, kaže Bićo.
Cijene – rezultat više faktora
Važno je uzeti u obzir i proizvodne cikluse, koji često traju mjesecima. U tom vremenskom okviru troše se količine goriva čije cijene osciliraju, pa nije realno očekivati da cijene gotovih proizvoda odmah reaguju na promjene.
„Ne možete reći – sad je gorivo jeftinije, pa će i mlijeko ili puter odmah pojeftiniti. Potrebno je vrijeme. Takođe, inflacija i višak novca na tržištu dodatno komplikuju situaciju“, pojašnjava Čičić.
Nivo cijena na tržištu formira se i pod uticajem drugih faktora, uključujući uvozno-izvoznu bilansu. Kako naglašava profesor Čičić, teško je govoriti o tome da li su cijene opravdane jer cijena nije etička, već isključivo ekonomska kategorija.
„Cijena zavisi od niza ulaznih troškova – sirovina, rada, energenata – kao i tržišnih uslova, konkurencije ili monopola. Kod nas su cijene visoke jer su prihodi niski. To je suštinski problem“, zaključuje Čičić.