Sutra na snagu stupa adaptirani Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH sa Evropskom unijom koji je potpisan krajem prošle godine u Briselu. Domaći poljoprivrednici zabrinuti dočekuju ovaj dan, posebno mljekari jer od 1. februara nema prelevmana i carina za prozvode koji dolaze iz EU.
To znači da će mljekari u BiH morati sniziti cijenu proizvodnje mlijeka da bi bili konkurentni. No, s obzirom da nemaju uslove, poticaje i adekvatnu pomoć države, plaše se jer ako se ovakva situacija nastavi, to je znak kraja domaće poljoprivrede. U BiH ima 13 hiljada registrovanih proizvođača mlijeka.
Tim povodom, razgovarali smo sa Admirom Čavalićem, mladim ekonomskim analitičarom i asistentom na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, o tome, da li postoji razlog za zabrinutost stupanjem na snagu SSP-a.
“Adaptacijom SSP-a, Bosna i Hercegovina je odblokirala vlastiti EU put, kao i nastavak suradnje sa EU. Ovo je vrlo bitno jer smo u posljednje dvije godine napravili historijske iskorake u okviru EU integracija. Ipak, u poređenju sa ostalim državama Zapadnog Balkana, još uvijek zaostajemo. Liberalizacijom trgovine sa EU, naša država dugoročno dobiva pristup jednom od najvećih tržišta svijeta, sa preko 500 miliona potrošača. Za malu ekonomiju poput naše, ovo je od izuzetnog značaja jer naša ekonomska budućnost nije u samoizolaciji, već u otvaranju granica i trgovini sa drugima. Protekcionizam ne vodi ka ekonomskom rastu i razvoju, već naprotiv blokira mogućnost progresa i ostvarivanja punih potencijala određene države. Adaptacijom SSP-a, domaći proizvođači voća i povrća moći će izvoziti neograničene količine proizvoda u EU bez carine, a povećane su i kvote za izvoz ribe i vina. Istina, sa druge strane, naše tržište se otvara za druge proizvode za EU, koje mi još uvijek ne možemo izvoziti zbog izostaka standardizacije i programa za ispunjavanje kvalteta. Zbog toga u javnosti zapravo čujete žalbe samo određenih poljoprivrednika, ne svih. Na dugi rok, ipak, naši proizvođači će moći izvoziti u EU jer temelj ove zajednice čini trgovina. Naime, riječ je o ekonomskoj zajednici, koja počiva na četiri slobode – slobode kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi.” – istakao je Čavalić, te dodao da je bitno napomenuti da su sve države članice EU, kao i države kandidati za članstvo u EU, imale i još uvijek imaju niz razvijenih lobija koji se protive otvaranju granica.
“Ovo je sasvim prirodno jer na kratki rok, niko od nas ne voli da mu neko ugrožava njegov monopol nad proizvodnjom. Ipak, na dugi rok, ekonomska teorija i praksa, pokazuju da otvaranje granica koristi ne samo određenoj grupi proizvođača, već svima – proizvođačima, potrošačima, državi itd.” – zaključio je Čavalić.
