Ako je neko toliki srećković da danas živi u Pragu te da šeta praškim ulicama, uočio bi velike plakate sa slikom Václava Havela, prvog češkog predsjednika. Česi obilježavaju dan kad je rođen, i to sa mnoštvom mudrih riječi koje je izgovorio dok je bio živ.
Razmišljam postoji li na prostoru bivše Jugoslavije ijedan jedini čovjek kome bi se svi njeni bivši stanovnici divili i čije bi mudrosti ponavljali! Možda samo jedan kojeg danas ne vole vlasti ni u jednoj državi.
Ili da možda spustimo kriterije.
Politički lideri i nacionalne podjele
Imajući u vidu tek završene izbore u BiH, postoji li ijedan jedini politički vođa koji bi mogao dobiti većinu u sva tri naroda i onih koje zovu „ostalima“? Namjerno ne upotrebljavam riječ „građana“ nego „naroda“ jer su građani pristali da ih ti isti lideri svedu na jednu jedinu dimenziju, onu najmanje bitnu – nacionalnu.
Zato je i posve normalno da, koliko god su njima puna usta obećanja i promjena, oni ih – ne žele. Netko je sarkastično napisao da „mi ne možemo mijenjati sistem jer se više mrzimo međusobno nego što mrzimo sistem“.
Razni nacionalni lideri i liderčići slavodobitno nazivaju građansko opredjeljenje „tlapnjom“, a istovremeno govore o putu ka EU iako je ona zasnovana upravo na građanskom principu. Kako su to oni kojima, u ideološkom smislu, nije bitno koje su nacionalnosti, u BiH „tlapnja“ i „iluzija“, a na nivou EU – budućnost?
Evropska unija i vladavina prava
Naravno da pobjednici već obećavaju, još jedanput, neumoran rad na putu ka EU, ali će i dalje činiti sasvim suprotno. Pa zašto bi uopće pobjednici ovih i svih prethodnih izbora htjeli u EU kad tamo postoji vladavina prava? Kad bi kod nas postojala ta vladavina prava, gospoda koja dobijaju izbore ne bi ni bila na izbornim listama nego bi glasala iz zatvora.
Zašto bi htjela u EU kad tamo vlada sloboda medija, dok oni svoje, više ili manje, kontroliraju?
Zašto bi htjela u EU kad bi ih iz Brisela počela propitkivati ona tužiteljica Evropskog suda čije akcije i uticaj gotovo tjedno otvaraju afere u Hrvatskoj?
Izborna izlaznost i povjerenje građana
Na općim izborima u BiH izašlo je tek 42% birača. Manje nego na lokalnim izborima prije dvije godine, još manje nego na prethodnim općim izborima. Dakle, manje od polovine birača je uopće izašlo na izbore, a pobjednici beru lovorike jer su dobili tek trećinu od onih koji su glasali. Šute, mudro, o tome da velika većina, njih skoro 60% birača u BiH, nije htjela uopće glasati jer nije imala za koga. Pa – ni za njih.
Václav Havel i čaša strpljenja
Da se vratim Václavu Havelu, prvom predsjedniku slobodne Češke nakon pada komunizma. Kad su se razilazile Češka i Slovačka, oni su to riješili referendumom. Jedno od sela na granici tada je odlučilo da bude dio Slovačke. Dvije ili tri godine kasnije, kada su vidjeli da se Češka puno brže razvija, htjeli su se vratiti, ali im se Havel zahvalio i odbio ih.
Na jednom panou u Pragu piše ovaj citat velikog svjetskog državnika:
„S vremena na vrijeme čaša strpljenja prelije se, ljudi se sjete i dogode se stvari koje su donedavno bile teško zamislive.“
Čaša u BiH još nije puna.
