Bosna i Hercegovina je 1992. godine postala punopravna članica Ujedinjenih nacija, čime je međunarodno potvrđena njena državnost u jeku rata i raspada bivše Jugoslavije.
Na međunarodnoj naučnoj konferenciji u Sarajevu analizirana je vanjska politika BiH, njeni međunarodni položaj i izazovi savremenog geopolitičkog trenutka. Učesnici su istakli da unutrašnje podjele ozbiljno slabe vanjsku politiku države i da je neophodno redefinisati njene prioritete.
Diplomata Emir Hadžikadunić naglasio je da se vanjska politika mora prilagođavati promjenama međunarodnih okolnosti, te da BiH osim strateških ciljeva poput članstva u EU i NATO-u treba razvijati i druge diplomatske prioritete. Podsjetio je na diplomatske uspjehe, uključujući članstvo u UNESCO Heritage organizaciji i međunarodnu podršku obilježavanju genocida u Srebrenici.
Historija vanjske politike BiH podijeljena je na faze: ratni period borbe za opstanak, optimizam nakon Daytona i fazu slabljenja međunarodne podrške. Historija Admir Lisica upozorio je na potrebu profesionalne diplomatije bez stranačkih uticaja, dok je Admir Mulaosmanović istakao da unutrašnji politički odnosi direktno utiču na vanjsku politiku.
Zoran Ivanov iz Skoplja poručio je da male države poput BiH moraju graditi unutrašnju stabilnost kako bi bile strateški održive u savremenim međunarodnim okolnostima.
Ova konferencija podsjeća na važnost jedinstva i profesionalizma u vođenju vanjske politike Bosne i Hercegovine u izazovnom globalnom okruženju.
