U nedavnom članku objavljenom na Jerusalem Postu, baronesa Arminka Helić iz Doma lordova u Parlamentu Velike Britanije oštro se protivi tvrdnjama da su pravni postupci protiv predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika politički progon.
Helić u svom tekstu ističe da je riječ o ozbiljnoj pravnoj i ustavnoj krizi izazvanoj Dodikovim sustavnim kršenjem vladavine prava i napadima na državne institucije Bosne i Hercegovine.
Helić se u svom autorskom tekstu osvrće na nedavno objavljeni članak u Jerusalem Postu u kojem se diskutira o Dodikovom prisustvu na konferenciji o antisemitizmu u Jerusalemu, kao i zahtjevu BiH za njegovim hapšenjem putem Interpola.
Baronesa ističe da je takav narativ obmanjujući i nepotpun te da BiH koristi postojeće pravne institucije kao oružje za političke ciljeve, kako je navedeno u članku objavljenom u aprilu.
U središtu ovog slučaja nije politički progon, već ozbiljna pravna i ustavna kriza koju je stvorio Dodik. BiH je u februaru ove godine osudila Dodika zbog odbijanja da provede konačne odluke Ustavnog suda i Ureda visokog predstavnika (OHR). Zbog toga je osuđen na godinu dana zatvora i zabranjeno mu je obavljanje javne funkcije u trajanju od šest godina. Optužbe se ne odnose na govor ili diplomatiju, već na ponovljena kršenja vladavine prava i pokušaje da sebe i RS stavi iznad ustava BiH, navodi Jerusalem Post.
Tekst također spominje sporni zakonodavni okvir koji je Dodik nedavno uveo u RS, koji je Ustavni sud BiH suspendovao. Dodik je tvrdio da BiH više ne postoji i uveo vanredno zakonodavstvo kojim se zabranjuje djelovanje policiji, sudovima i tužiocima sa državnog nivoa na teritoriji RS-a.
Osim toga, Dodik je predložio zakon o oživljavanju “vojske RS-a”, što je u suprotnosti s Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine. Kao odgovor na te poteze, bosanske institucije su izdale nacionalnu potjernicu. Kada je Dodik napustio BiH, prvo otišao u Srbiju, a zatim u Izrael, Državni sud je zatražio crvenu potjernicu od Interpola. Odbijanje Interpola da izda potjernicu naglašava ograničenja međunarodnog policijskog djelovanja u politički osjetljivim situacijama.
Dalje, u tekstu se navodi da sugestija da je Sarajevo djelovalo kako bi ometalo konferenciju o antisemitizmu nije samo netačna, nego uvredljiva. Antisemitizam je rastuća prijetnja globalno, i Bosna je, kako se ističe, dom jedne od najintegriranijih jevrejskih zajednica na Balkanu. Tokom Holokausta, bosanski Jevreji su patili od ustaškog režima NDH, a mnogi građani, uključujući muslimane, riskirali su svoje živote kako bi zaštitili svoje jevrejske susjede.
Helić također komentira pogrešno prikazivanje visokog predstavnika u BiH, Kristijana Šmita, kao “neizabranog prokonzula”. Ovdje je naglašeno da su ovlasti visokog predstavnika uvijek korištene štedljivo, te da je njegov rad fokusiran na zaštitu pravnog temelja države, a ne na nametanje stranih vrijednosti. Njegove akcije ne poništavaju Dejtonski mirovni okvir, već ga jačaju.
Na kraju, baronesa ističe da lideri entiteta u BiH imaju slobodu u vođenju vanjskih poslova, ali nisu iznad zakona. Dodik se suočava s pravnim posljedicama zbog izbjegavanja zakonitih sudskih naloga, a BiH pokušava, uz znatnu suzdržanost, zaštititi svoj ustavni poredak. Provedba zakona ne smije se povezivati s političkim progonima, jer to može ohrabriti one koji žele demontirati demokratski sustav. Sankcije i zabrane putovanja koje su nametnule evropske vlade bile su proporcionalne, ciljne i temeljene na zakonu, te imaju za cilj podržati vladavinu prava.
Helić zaključuje da Bosni sada nije potrebna intervencija, već principijelna podrška međunarodnih saveznika i institucija, uz poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je osigurao mir u zemlji gotovo tri decenije.
