Prodoran zvuk pištaljke para mrtvu tišinu samo djelić sekunde nakon što je Sergio Guzman udario direktno prsima o vodu pri brzini od 85 km/h. Ronioci odmah reaguju: zaranjaju i izvlače nesvjesno tijelo na površinu, fiksiraju Meksikančevu glavu i podižu ga na nosila. Nekoliko trenutaka poslije, on podiže ruku i maše publici. Veliko olakšanje za skakače, koji su upravo svjedočili besprijekornom scenariju spašavanja nakon nezgodnog doskoka. Njihovo povjerenje u ronioce je učvršćeno.
„U cliff divingu bilo šta može krenuti po zlu. Možete povrijediti vrat, leđa, koljeno, slomiti trtičnu kost, karlica može naprsnuti – paleta mogućih povreda je vrlo široka,“ objašnjava Hassan Mouti, direktor takmičenja Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva. „Osnovna uloga ronilaca je bezbjednost ako se nešto desi. Međutim, oni su uvijek u kontaktu sa skakačima. Oni su posljednji koje skakači vide kada daju znak da su spremni za skok i prvi koji ih dočekaju kada izrone iz vode. Tako da s roniocima imaju zaista blizak odnos.“ Mouti, koji je cliff diving karijeru okončao 2013. godine, jako dobro zna koliko je bezbjednost u vodi važna za ovaj sport. On je u sezoni 2011 imao nezgodan pad na treningu i odvezen je u bolnicu s kontuzijom pluća.
Ronioci su strateški raspoređeni, a zbog jake riječne struje u Mostaru se drže za plutače, i čim se skakač približi površini vode oni zaranjaju i prate ga pod vodom, starajući se da svi budu bezbjedni. „Nije lako biti ronilac ili član medicinskog tima ovdje u Mostaru, zato kapa dole i velika im hvala što nas uvijek čuvaju,“ kaže Amerikanac David Colturi. „Oni rade jako, jako dobar posao i za nas je veliko olakšanje što znamo da tako talentovani i fokusirani pojedinci brinu o našoj sigurnosti.“
Znati da su ronioci u vodi ispod skida veliki teret s pleća takmičara na 21 i 27 metara visokim platformama. „S platforme za žene udarate u vodu brzinom od 77 do 80 km/h,“ kaže Rhiannan Iffland, aktuelna prvakinja iz Australije. „Možete zamisliti snagu udara, nekad se čini kao pad na beton čak i ako savršeno uđete u vodu.“ Ronilačka ekipa pruža osjećaj sigurnosti i zaštite prije svakog skoka, pri čemu je strah uvijek prisutan i apsolutno neophodan, kako opisuje Meksikanka Adriana Jimenez: „Ako ne osjećate taj strah unutar vašeg tijela, nešto će krenuti loše, jer taj strah znači da poštujete visinu i čini vas svjesnim svega.“
Tačna visina je još jedan ključni faktor u cliff divingu. „Zato što je to količina vremena koje će provesti u zraku, tako da mogu pravilno tempirati svoje skokove i ući u vodu kako treba,“ objašnjava sportski direktor prvenstva, Greg Louganis. „Svima je cilj skliznuti u vodu kao Jonathan Paredes.“ Ovaj 28-godišnji Meksikanac je poznat po besprijekornom držanju u letu i savršenim doskocima.
Udar o vodu pri brzinama i do 85 km/h je ogroman, a zamislite tek jačinu udara pri različitim uglovima i na različitim tačkama na ekstremitetima – voda je uvijek nešto na što treba paziti. „Ronioci su kao naši anđeli čuvari, naša braća i sestre, jer oni su na licu mjesta kada udarite o vodu,“ ističe Colturi. „Oni se brinu da budemo dobro, njima dajemo znak kada izlazimo, tako da su oni prva i posljednja tačka kontakta pri svakom skoku.“
Za momke i djevojke u ronilačkim odijelima i maskama, sigurnost svakog skakača je prvi prioritet, a spašavanje Sergia Guzmana na pretposljednjoj stanici sezone 2017 dio njihovog posla. Ovaj 26-godišnjak je za par dana pušten iz bolnice i vratio se kući u Meksiko.
