Statistički podaci pokazuju da je u Bosni i Hercegovini (BiH) svake godine sve više registrovanih slučajeva samoubistava. Samo u Kantonu Sarajevu prošle godine evidentirano je 37 slučajeva samoubistava. U istom periodu, na području Federacije zabilježena su 193 samoubistva, a u Republici Srpskoj čak 218. Većina žrtava su muškarci, što je slučaj i u svijetu, ali su u BiH to većinom muškarci stariji od 60 godina, među kojima je puno osoba koje nose ratne traume. To znači da se čak 411 osoba odlučilo za najteži korak.
Ovi brojevi, još uvijek, ne ukazuju da je situacija alarmantna, ali i te kako zabrinjava što se iz godine u godinu broj samoubistava povećava. Pandemija kovida je svakako uticala da se situacija pogorša, no trend porasta broja samoubistava u BiH se mogao primijetiti i prije. Tako je u 2020. registrovano 411 slučajeva suicida u BiH, a u 2019. godini 390.
Ovaj očigledni porast za sada nije probudio pažnju nadležnih instutucija, na bilo kojem nivou.
Borba protiv stigme
Đana Lončarica, psihologinja iz Sarajeva, ukazuje na važnost postojanja preventivnih programa za sprječavanja suicida, kojih za sada nema dovoljno u BiH.
Ohrabrujuće je, kaže Lončarica, da u svakodnevnoj praksi primjećuje kako više ljudi traži pomoć stručnjaka danas nego u godinama prije, čak i deset godina unazad. Kao značajnu vidi ulogu medija koji sve češće daju prostora psiholozima i psihijatrima da govore o onom što nas okružuje, i bore se protiv stigme koja okružuje traženje psihološke podrške ili psihijatrijske pomoći. Tokom pandemije, različite institucije, a potom i volonteri i nevladin sektor, pokrenule su otvorene telefonske linije za pružanje psihološke podrške, što je bilo vrlo korisno, dok je trajalo. Ove kontakte je bilo lako naći u jeku pandemije i mjera protiv širenja zaraze, ali već sada se stanje promijenilo i teško je doći do informacije o besplatnoj psihološkoj pomoći.
Potreba za podrškom, kao i situacija koja dovodi do toga da je ljudima potrebna stručna pomoć, ostaje ista ili se pogoršava.
Na početku pandemije psihologinja Jasna Bajraktarević u razgovoru za Interview.ba ukazala je na činjenicu kako “um, ne samo tijelo, preživi koronu”.
Ona je i tada ukazivala na primjetan porast broja samoubistava u BiH rekavši kako je to generalno “posledica onoga što nam se dešava i tog hipnotičkog efekta razvoja ne samo straha u psihološkom smislu nego objektivnog ugrožavanja egzistencije u velikom broju”, te da je takvo stanje samo eskaliralo sa koronom.
– Korona je mogla, ali nije morala biti okidač jer bi se i mimo korone nama desio raspad ekonomsko – političkog sistema… Kada uključimo bilo koju emisiju sa vestima mi nismo svesni koliko nakon toga više nismo isti, koliko smo ranjivi, koliko predimenzioniramo problem – rekla je Bajraktarević.
Ono što je naročito zabrinjavajuće, kako je Bajraktarević rekla, je značajan broj djecom koja su depresivna, te se kao posljedica tog stanja samoranjavaju, i dosta je i onih koji su pokušali samoubistvo.
Osim radnjivih tinejdžera, u BiH je puno kategorija koje zahtijevaju veću brigu. Broj osoba koje pate od postraumatskog stresa nikada nije utvrđen, ali se s obzirom na nedavnu ratnu prošlost, te izuzetno teško poraće, prema tvrdnjama stručnjaka, taj broj izuzetno visok. Pandemija je u cijelom svijetu donijela porast stresa, anksioznosti, depresije. U BiH je situacija pogoršana političkim tenzijama, sve težom ekonomskom situacijom, ali i generalnim stanjem u društvu.
U susjednoj Srbiji, Društvo psihologa je nedavno upozorilo na alarmantnu situaciju, te su izrazili zabrinutost “povodom kontinuirane društvene krize, koja pored političkih, ekonomskih, socijalnih, ekoloških, zdravstvenih i drugih posledica, značajno narušava i mentalno zdravlje građana“. Ono što opisuju u ovom saopćenju kada govore u Srbiji, vrlo je lako prepoznati i u BiH.
Senzibiliziranje društva
Društvo psihologa u pismu poziva nadležne na snažnije mjere i izradu strategije koja bi se fokusirala na prevenciju i liječenje mentalnih tegoba.
– Društveni kontekst u kome živimo već dugo vremena je opterećen brojnim problemima. Građani se već dugo suočavaju sa egzistencijalnom nesigurnošću i neizvesnošću usled prolongirane pandemijske krize, a u kontekstu brojnih društvenih podela, devalvacije moralnih i kulturnih vrednosti, urušavanja kvaliteta obrazovanja, i drugih negativnih pojava, dok javni diskurs u medijskom prostoru nastavlja da promoviše i produbljuje antagonizam i netoleranciju – zaključuju u saopćenju te se dodaju da je pandemija došla samo na ionako lošu situaciju.
Kako u Srbiji, tako ni u BiH nema reakcija javnosti, niti nadležnih, dok se izuzev pojedinaca i limitiranog nevladinog sektora, rijetko ko trudi ukazati na probleme koji utiču i na mentalno zdravlje stanovnišva.
Psihiloginja Đana Lončarica ukazuje na potrebu da se senzibilizira cijelo društvo kako bi prepoznali pojedince kojima je potrebna pomoć.
– Nekada ljudi koji prolaze kroz neku tešku fazu nisu u stanju da prepoznaju to i potraže pomoć, i zato je važno da se uključe članovi porodice ili bliski ljudi – naglašava Lončarica.
No, na institucijama je da urade više da ublaže situacije koje dovode do stanja u kojem su ljudi dovedeni na ivicu, ili gurniti i preko nje, samoubistva.
