Amer Šehić iz Kladnja kao profesor njemačkog jezika radi već devet godina. Nikada nije dobio stalan posao, tako da svake godine iznova mora konkurisati. Ove godine konačno se pružila prava prilika. U OŠ Stupari, u kojoj radi od januara 2013. godine, raspisala se pozicija na neodređeno vrijeme. Za Amera, stvar je bila skoro pa sigurna, ali da se nije umiješala nepravda.
“Prije intervjua sam imao 23,04 boda i ubjedljivo sam bio prvi na rang listi. Također sam jedini na listi koji je pripadnik boračke populacije. Na intervjuu komisija može dodijeliti od 3 do 9 bodova. I šta mislite koliko sam ja dobio? Čitavih 4,86 bodova. Ja kao član općinske komsije za obrazovanje od komisije iz Stupara dobijem 4,86 bodova. Jesam li ja debil ili nešto slično pa da ne dobijem ni 30 posto bodova”, priča Amer.
Vidno razočaran Amer kaže da su pored svog iskustva kojeg ima u radu sa učenicima, na intervjuu mu postavljena pitanja poput “Jesi li se oženio?”, “Kako si proveo raspust?” i slično. Devet bodova koje je on trebao da ima, njegove vlastite kolege, po nalogu dale su profesorici iz Živinica kako bi imala više od njega.
“Sve mi je to uradila Đuldina Kurtović, moja dugogodišnja kolegica i drugarica, koja je prije tri mjeseca postala direktorica OŠ Stupari. Uputio sam prigovor školskom odboru i naveo da komsija za bodovanje nije radila po pravilniku, te da intervju nije bio profesionalan i da postoji sukob interesa, jer je član školskog odbora bio i član komisije za intervju, a drugi član školskog odbora je bio na listi i dobio je 9 bodova. Dobio sam odgovor da se moj prigovor odbija. Ferid Kadrić, kojeg ne poznajem i Salko Ahmetspahić su glasali protiv mog prigovora. Salko, također moj prijatelj, koji je zahvaljući mom glasu prošao u školski odbor i koji mi je sam priznao da su ga 100 puta zvali na telefon da samo ode na školski odbor i da glasa protiv mog prigovora”, kaže nam Amer.
Ovaj profesor, nakon devet godina mučenja sa zaposlenjem, kaže da na općini Kladanj za njega više nema posla. Sve pozicije su podijeljene, a ovu priliku je čekao 10 godina.
“Učestvovao sam u svim mogućim sferama društvenog života, bez ikakve naknade i ovo mi je hvala za sve. Imao sam veliku želju da ostanem živjeti u Kladnju i da živim normalan život. Ali ljudi mi ne daju, nije politika kriva, krivi su pokvareni ljudi. Prije nego što odem iz Kladnja vratit ću svima, a ako ne vratim ja, ima Bog, imaju i oni svi svoju djecu, pa će vidjeti kako je bilo mojim roditeljima ovih dana kada su mi ovo uradili”, poručio je Amer.
Amerova priča samo je jedan od dokaza mnogobrojnih malverzacija koje se redovno događaju prilikom konkursnih procedura u školama na TK, a nepravda i lobiranja po raznim osnovama daju dodatan vjetar u leđa ionako teškoj muci dolaženje do posla, pa mnogi, baš kao i Amer Šehić, jednostavnu odluče da odu.
Izvor: bportal.ba