Nekad davno, kad nismo bili u digitalnom svijetu, uzmeš 50 maraka, kupiš meso koje trebaš. Onda mesar uzme tih 50 maraka i kupi benzin. Vlasnik pumpe sa tih 50 maraka kupi piće. I tako se 50 maraka vrti u krug.
Danas, kad daš mesaru 50 maraka, on dobija 49 jer je kreditna kartica uzela marku. Onda mesar kupi benzin za 49 maraka, ali vlasnik pumpe dobija 48 iz istog razloga. Kad on kupi piće za 48 maraka, onaj koji prodaje piće dobije 47. Na kraju tog lanca 50 maraka je nestalo. U stvari nije – novac je završio u banci.
Banke na štednju građana daju 0,4% kamate, a onda isti taj novac polože u državnu narodnu banku na štednju i dobijaju kamatu od 4%. Dakle, 10 puta veću!
Nekada davno, osiguravajuća društva su vraćala dio novca osiguraniku ako nije prijavljivao nikakvu štetu. Danas, to nikome ne pada na pamet.
Prevara koju često i ne primjećujemo
Kad kupujemo lijekove, proizvođači manipuliraju istraživanjem. U samouslugama nam prodaju bio hranu koja nije bio hrana. Na ambalaži proizvoda prevara često nije u onome što piše, nego u onome što potrošač zaključi iz onoga što piše.
Prodaju vam jeftin štampač, ali onda saznate da je toner koji trebate zamijeniti izuzetno skup.
Na telefonu dobijete telefonski poziv, mislite da je pogrešan broj, ali netko je sredio da taj poziv vi plaćate. Na internetu vam prodaju sve i svašta sa visokokvalitetnim fotografijama koje kriju loš kvalitet.
Kad se pojavi neki senzacionalni video, pola interneta odmah misli da je video pripremila vještačka inteligencija. Danas na internetu prevaranti zarađuju 500 milijardi dolara godišnje.
Kada reklama izgleda kao novinarski tekst
U nekim novinama ili na nekom portalu pojavi se ljekar koji preporučuje čudotvoran lijek. Čitalac ne zna da je ljekar plaćen od proizvođača. Novinari su čak izmislili novi termin za tekstove koji izgledaju profesionalno iako su u stvari reklama. Taj termin je “advertorial”, sastavljen od riječi “reklama” i “urednik”.
Digitalni mediji nas varaju naslovima ne bi li ostali na njihovoj stranici što duže kako bi oni dobijali reklame. Smiješno je ako pokušate izbrojiti koliko takozvanih senzacija, nevjerovatnih događaja možete pročitati dnevno samo na jednom portalu. Ja sam danas samo na jednom portalu pronašao 11 takvih naslova.
Sistem to dozvoljava
Sudovi varaju tako što beskrajno odlažu ročišta dok ne dođe do zastare predmeta pa građani na to zaborave. Ili, nagode se sa optuženim, pošalju ga na kratku zatvorsku kaznu. Prevara je u tome što, kad dođe do nagodbe, dokazi nisu javni. Znači, netko ne želi da oni budu javni.
Nije vrijedno spomena koliko puta lažu i varaju političari. Čitav inžinjering parlamentarnih ili predsjedničkih izbora nije o tome kako riješiti nešto što muči birače nego o tome kako dobiti izbore. Pa će penzioneri dobiti veće penzije, odnekud će se pojaviti novi glasači, glasaće mrtve duše.
Da se razumijemo. Armije ljudi rade na tome da prevara uspije. Bilo kakva. Sistem to dozvoljava.
Živimo u doba prevare
Prevara danas i ne mora izgledati kao prevara. Dovoljno je čovjeku prodati priču u koju želi vjerovati. Sve se manje prodaje neki proizvod, a sve više percepcija tog proizvoda.
Sve u svemu, živimo u doba prevare. Povjerenje u institucije pada, nitko više nikom ne vjeruje.
I što je najgore – ne možemo ništa promijeniti.
