Pomorci već stoljećima izvještavaju o rijetkom i fascinantnom fenomenu – oceanu koji zrači svjetlošću u svim pravcima, koliko god daleko pogled doseže.
“More je od horizonta do horizonta zračilo fosforescentnim sjajem… Mjesec je upravo zašao, a cijela površina bila je nekoliko nijansi svjetlija od neba”, zapisao je J. Branskil, časnik na brodu SS Ixion, još 1967. godine dok je brod plovio Arapskim morem.
Nešto manje od deset godina kasnije, posada broda MV Vestmorland doživjela je sličnu pojavu. Kapetan P. V. Prajs opisao je susret s “velikim područjem bioluminiscencije” kao more koje je “sjajilo jarkozelenom bojom, toliko jako da su valovi postajali nevidljivi, a površina izgledala savršeno ravna”.
Ove rijetke pojave, poznate kao “mliječna mora”, zbivaju se u udaljenim dijelovima oceana, te su zbog svoje nepristupačnosti dugo ostale misterij, piše CNN.
Danas su naučnici korak bliže razumijevanju i predviđanju kada i gdje bi se ovaj spektakl mogao ponovo dogoditi. Džastin Hadson, doktorand na Državnom univerzitetu Kolorado, prikupio je više od 400 svjedočanstava o “mliječnim morima”, uključujući i pomenute zapise, kako bi stvorio bazu podataka koja će omogućiti naučnicima da jednog dana ciljano posjete ove lokacije istraživačkim brodom.
– Nadam se da će ova baza pomoći u proučavanju “mliječnih mora” i pomoći da razotkrijemo jednu od najvećih prirodnih zagonetki – rekao je Hadson, autor studije objavljene u časopisu Earth and Space Science.
Sailors around the globe have reported a mysterious phenomenon for generations: vast areas of the ocean glowing steadily through the night. To predict when and where milky seas will occur, researchers compiled a database of sightings over the last 400 years. pic.twitter.com/NHpZ6AcCPb
— CIRA (@CIRA_CSU) April 10, 2025
Hadson vjeruje da bi daljnja istraživanja mogla razjasniti jesu li “mliječna mora” znak zdravog ili narušenog ekosustava.
– Ako uspijemo precizno predvidjeti njihov nastanak, dobit ćemo odgovore o njihovoj ulozi u globalnim procesima na Zemlji – pojasnio je.
Bioluminiscentne bakterije i oceanski spektakl
Prema opisima pomoraca, “mliječna mora” podsjećaju na zvjezdano nebo – samo što se nalaze ispod, a ne iznad. Svjetlost koju emituju često je toliko jaka da se po njoj može čitati, što ih čini potpuno suprotnim od uobičajene tame oceana u noćima bez mjeseca.
Ove pojave mogu trajati tjednima ili čak mjesecima, a prostiru se na područjima većim od 100.000 kvadratnih kilometara. Neki od većih događaja uočeni su čak i putem satelita.
Iako naučnici još ne poznaju sve uzroke ovog fenomena, vjeruje se da su odgovorne mikroskopske bioluminiscentne bakterije Vibrio harveyi.
– Ne znamo još tačno kako uspijevaju osvijetliti ogromne površine mora, ali to je jedno od ključnih pitanja na koja želimo odgovor – rekao je dr. Stiven Miler, koautor studije i profesor atmosferskih nauka na istom univerzitetu.
Miler, koji se ovim fenomenom bavi već desetljećima, 2021. je predvodio istraživanje koje je pokazalo da sateliti mogu detektovati veća “mliječna mora”.
Analiza više od četiri stoljeća starih zapisa i savremenih podataka otkrila je da se ovakve pojave najčešće dešavaju u Arapskom moru i jugoistočnoj Aziji, a moguće je da ih pokreću klimatski fenomeni poput El Niña.
Ta područja su često pogođena procesima poznatim kao “izdizanje mora”, kada se zbog jakih vjetrova hranjive tvari iz dubina oceana podižu na površinu. U tim regijama se, prema Hadsonu, prosječno dogodi po jedno “mliječno more” godišnje.
– Uslovi u tim zonama podstiču intenzivnu biološku aktivnost, ali ostaje pitanje – zašto baš tamo, a ne drugdje? – dodaje on.
Ekološki značaj “mliječnih mora”
Za razliku od klasičnih bioluminiscentnih pojava koje izazivaju fitoplanktoni poznati kao dinoflagelati (koji svijetle plavičasto kada su uznemireni), “mliječna mora” svijetle neprekidno i tiho.
Dok dinoflagelati koriste svjetlost za obranu, bakterije poput Vibrio harveyi možda koriste svjetlost da privuku ribe koje ih potom progutaju – omogućavajući bakterijama da nastave život unutar ribljeg probavnog trakta.
Miler i drugi naučnici, poput dr. Edit Vider, ističu koliko je važno proučiti utjecaj ovog fenomena na ekosisteme.
– Svjetlost igra ključnu ulogu u ponašanju mnogih morskih organizama. Pitanje je što se događa s vrstama koje se danju skrivaju u dubinama, a noću izlaze na površinu kada ih zatekne ovakva svjetlost? – pita se Vider.
Ona ističe da bi ovaj prirodni fenomen mogao pomoći u razumijevanju važnih procesa poput ciklusa ugljika u okeanima.
Dosadašnji pokušaji pravljenja baza podataka o ovom fenomenu propali su s vremenom, ali ova nova Hadsonova baza otvara vrata za sistematsko istraživanje.
– Reakcija bakterija tokom ovih događaja toliko je intenzivna da ni nismo znali da je tako nešto moguće – kaže Miler.
Posebno je važno, dodaje, razumjeti kako klimatske promjene utiču na pojavu “mliječnih mora” i kakve posljedice to ima za prehrambeni lanac okeana.
– Moramo razumjeti kako ovaj proces funkcioniše jer o tim osnovnim organizmima ovisi čitav okeanski život – zaključuje Miler.
