Predsjednik entiteta Republika Srpska (RS) Milorad Dodik već godinama, a posebno s približavanjem presude u svom slučaju, intenzivno pokušava poistovjetiti sebe sa entitetom. Potencijalno osuđujuću presudu predstavlja kao kraj države Bosne i Hercegovine, odnosno pad njenog ustava i sistema. Međutim, cijeli njegov narativ zasnovan je na obmani.
Suština Dodikove odbrane svodi se na tvrdnju da je kao predsjednik entiteta bio dužan potpisati ukaz o stupanju na snagu zakona, inače bi bio odgovoran pred pravosuđem RS-a. Ovaj argument bi imao smisla samo da je RS država, što on nije. Dodik je inicirao i insistirao na donošenju zakona u Narodnoj skupštini RS-a koji se odnosi na neizvršavanje odluka visokog predstavnika. Taj zakon, koji je on potpisao, propisuje da se odluke visokog predstavnika neće objavljivati u Službenom listu RS-a niti provoditi.
Dodikova argumentacija imala bi smisla samo da entitet RS nije obavezan poštovati odluke visokog predstavnika i da nije teritorijalno-administrativna jedinica unutar države Bosne i Hercegovine. Entitet nije niti može biti iznad države, a Dodik je svojim potezima pokušao stvoriti suprotni dojam. Sada domaću javnost uvjerava u ispravnost onoga što je od početka bilo pogrešno.
Dodik svoju poziciju namjerno poistovećuje sa entitetom, iako se sudi njemu kao politički odgovornoj osobi, a ne entitetu. Nijedna presuda ne može ugroziti državu i njene institucije. Narativ o ugroženosti samo je plod političke mašte i panike Dodika i njegovih saradnika.
Dodik je itekako svjestan, a i sam je bio sudionik političkih procesa prije više od 25 godina, kada je podržavao primjenu odluka visokog predstavnika. Tada je podržavao smjenu Carlosa Westendorpa, visokog predstavnika koji je smijenio predsjednika entiteta Nikolu Poplašena.
Također, priča o prijenosu nadležnosti sa entiteta na državu još je jedna u nizu obmana. Svaki takozvani prijenos nadležnosti verificiran je u Parlamentu BiH. Dodikova tvrdnja o nametnutim institucijama Suda i Tužilaštva BiH neodrživa je, jer je Parlamentarna skupština BiH usvojila zakone i potvrdila njihovo osnivanje, uprkos činjenici da je inicijativa potekla od visokog predstavnika.
Entitet RS, koji se poziva na takozvani izvorni Dejton, nije potpisnik Dejtonskog sporazuma. Delegacija RS-a nije pregovarala, već je sporazum potpisala Republika Bosna i Hercegovina sa Srbijom i Hrvatskom. Stoga RS nema nikakvu državnost niti suverenitet.
Presuda Dodiku nije presuda entitetu, a pogotovo ne državi BiH. To je presuda političkom pojedincu koji je odgovoran za svoje postupke i nema pravo skrivati se iza naroda. Narod je izabrao Dodika, ali ga nije birao da radi mimo zakona, a upravo je to Dodik učinio. Obmanuo je javnost, predstavljajući svoje postupke kao zakonite, iako je znao da zakoni entiteta ne mogu biti iznad državnih.
Ovoga trebaju biti svjesni prije svega Dodikovi saradnici, koje predsjednik entiteta pokušava povući sa sobom. Nakon presude, ma kakva ona bila, ništa se neće promijeniti u kontekstu institucija koje rade svoj posao. Ako Dodik bude oslobođen, procesi će se nastaviti po ustaljenom redu. Ako bude osuđen, Dodik će se žaliti i prijetiti, ali neće imati legitimitet niti pravno uporište za bilo kakve radikalne korake, osim za nastavak zastrašivanja domaćeg stanovništva.
