Praizvedba Devete simfonije Ludwiga van Beethovena 7. maja 1824. doživjela je velik uspjeh. Nastup je “više puta prekinut oduševljenim klicanjem publike”, napisao je jedan kritičar nakon koncerta u Beču.
Na premijeri Devete bio je i njen gluhi skladatelj, a publika nije mogla znati da sluša ono što će u konačnici postati himna Europe. Stoljećima kasnije muzičko djelo burne političke historije smatra se remek-djelom zapadne klasične muzike.
Ispred svoga vremena
Bila je to prva simfonija u povijesti muzike u koju je bio uključen zbor, a neki su se kritičari iz onoga vremena pitali je li posljednji stavak simfonije, uz stihove pjesme Friedricha Schillera “Oda radosti”, ipak previše nekonvencionalan.
– Beethoven je bio avangarda. Bio je hipermoderan – rekao je ugledni austrijski dirigent Martin Haselböck o kompozitoru koji je rođen 1770. u Bonnu, a umro je u Beču 1827. godine.
Bečko pozorište u kojem je 9. simfonija prvi put izvedena danas više ne postoji. Zato će 7. svibnja četiri njena stavka interpretirati četiri različita ansambla: Gewandhausorchester u Leipzigu, Orchester de Paris u francuskom glavnom gradu, orkestar Teatra alla Scala u Milanu i Bečki simfonijski orkestar.
Pjesma za opijanje
Za Devetu simfoniju Beethoven se oslanjao na pjesmu koja je u to vrijeme bila vrlo poznata i koju su drugi komponirali prije njega. Schiller je napisao “Odu radosti” 1785, a pjesma je bila hit i prije nego što ju je Beethoven prihvatio – objašnjava povjesničarka muzike Beate Kraus.
Kao himna radosti i prijateljstva bila je popularna među studentima.
– Bila je to pjesma za opijanje – kaže Kraus.
Schillerovi stihovi postali su srž Beethovenove Devete simfonije.
Hitleru za rođendan
Beethovenova muzika bila je instrumentalizirana tijekom nacističke vladavine, a Deveta simfonija je čak bila izvođena za Hitlerov rođendan. U komunističkoj Istočnoj Njemačkoj kompozitorevo se djelo tumačilo kao muzika mira i prijateljstva među narodima.
– Samo u miru možemo njegovati našu nacionalnu baštinu – pisalo je na plakatu za izvedbu Devete simfonije 1952. godine
“Oda radosti” pratila je i njemačko područje i novo ujedinjenje. Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća bila je himna ujedinjene njemačke reprezentacije na Olimpijskim igrama.
Nakon pada Berlinskog zida slavni dirigent Leonard Bernstein izveo je simfoniju u Istočnom i Zapadnom Berlinu u prosincu 1989. godine. Većina Beethovenovih rukom pisanih partitura za Devetu simfoniju čuva se danas u državnoj knjižari u Berlinu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i tijekom podjela Njemačke, međutim, čuvale su se na različitim mjestima.
Zbog politike je neki ne vole
Početkom 1970-ih austrijski dirigent Herbert Karajan razgradio je složeni četvrti stavak s njegovim disonancama, dramatičnim obratima i isprepletenim vokalima u himnu Vijeća Europe prikladnu za široku masu. Kasnije je postala himna Europske unije. Zbog toga Beethovenovo remek-djelo nije voljeno u određenim političkim krugovima.
Na primjer, zastupnici Europskog parlamenta iz britanske stranke Brexit okrenuli su leđa dok se u Europskom parlamentu svirala himna EU. Pojedini članovi desničarske političke grupe Identitet i demokratija ostali su prije koji dan sjedi kad se Deveta svirala na svečanosti povodom dvadesete godišnjice širenja EU-a 2004.
Ali moguće je i jednostavno uživati u Beethovenovom remek-djelu bez imalo politike. U Japanu su izvedbe Devete simfonije s amaterskim horovima novogodišnja tradicija. Najveći od ovih koncerata održava se u Osaki s ukupno 10.000 pjevača, pod vodstvom Yutakea Sadoe.
