Hamilton je svoje iskustvo ispričala za “Insider”, nije joj rečeno da li je primila vakcinu ili placebo, a nakon što je primila prve dvije injekcije, iskusila je nešto poput gripa, manju groznicu, umor i bol u mišćima.
Svoju priču je podijelila sa svijetom kako bi svi dobili precizne informacije o ovom iskustvu prije vakcinacije, prenosi Nova.rs.
Visoko rizična kategorija
– Moja rodica je medicinska sestra koja je dobila Covid-19 vjerovatno početkom ili sredinom maja. Nekako smo to i očekivali jer ima dosta posjeta ljudi u staračkim domovima, pa smo zaključili da će se desiti kad tad. To je za nas kao porodicu bilo vrlo otrežnjujuće. Svi su imali blage simptome, pa smo imali sreće. Nekoliko je imalo već postojeće bolesti zbog kojih su bili pod većim rizikom za opasniji ishod.
Otkako smo u opasnosti u januaru, na pandemiju sam uvek gledala kao na pandemiju koja se dešava jednom u vijeku. Razmišljala sam o tome kako bih mogla da pomognem, iako sam u osnovi visoko rizična kategorija. Imam astmu i Hashimoto, autoimuno stanje.
Aktivno sam tražila način da postanem dio toga. Prvo i najvažnije, to je monumentalna prilika da možete da pomognete sugrađanima i da budete u mogućnosti da unaprijedite terapiju ili vakcinu koja će spriječiti sa ljudi umiru. Zaista nisam dvaput razmišljala o tome. Bilo je to nešto što sam tražila, i to sam radila uglavnom zato što su članovi moje porodice medicinske sestre.
Nisu nam to olakšali. Tražila sam informacije o tome gdje se sprovode ispitivanja i čekala da se pojave detalji o tome kako mogu da se prijavim za testiranje. Čula sam da su se drugi ljudi prijavili za učešće i želela sam da znam odakle im te informacije.
Učestvujem u ispitivanju Fajzer vakcine, koju dobijamo u dvije doze.
Postavili su mi gomilu pitanja i testirali me na Covid-19 u okviru ispitivanja. Izvadili su mi krv i dali mi prvu injekciju. U tom trenutku nisam znala da li dobijam placebo ili vakcinu, ali te noći počela sam da se stvarno umaram. Sutradan sam bila zaista iscrpljena, a onda sam dobila temperaturu. Temperatura mi je bila 37, skoro 38 stepeni dva i po do tri dana.
Isti scenario
Poslije prve injekcije, sačekala sam tri sedmice i dobila sam novu injekciju početkom septembra. Bio je isti scenario – sutradan sam bila zaista umorna. Bilo mi je malo teže, nije mi bilo ni do ustajanja da spremim nešto za jelo. Samo sam ležala u krevetu i spavala veći dio dana, a još uvek sam imala nisku temperaturu dva ili tri dana.
Poslije toga sam bila dobro. U trećoj sam fazi studije. Provjerila sam krv mjesec dana nakon što sam dobila posljednju injekciju, a u martu ću opet uraditi analizu da bih utvrdili da li imam antitijela – ili različite reakcije trombocita i bijelih krvnih zrnaca – i kakav je odgovor mog tijela.
Svaki put kada dobijete injekciju, trebalo bi da u svojim odgovorima detaljno navedete koji su vaši neželjeni efekti tokom sedam dana: kolika je vaša temperatura, bolovi, i da obilježite na skali koliko su jaki.
Na primjer, jedno od mojih pitanja bilo je o umoru. Kada sam označila da doživljavam “jak” umor, koordinator studije mi je ubrzo poslao poruku i želio je da zna kako sam. Ista stvar se dogodila kada mi je temperatura bila povišena duži vremenski period nakon druge injekcije.
Osim toga, oni zapravo ne razgovaraju sa vama. Samo kažu da ako se osjećate loše, možete nazvati bilo kada. Ili ako se osjećate kao da želite da se povučete iz studije, možete odmah nazvati. Pokušavaju da ublaže situacije u kojima se neko osjeća uplašeno ili uznemireno.
Obavezno distanciranje
Uprkos tome što imam još jedan vid zaštite, i dalje nosim svoju masku. Zapravo sam oprezna. Povremeno sam izlazila da jedem, ali od početka čitave pandemije to se promijenilo u mojoj percepciji. Osuđujem restorane koji ne nameću nošenje maski i socijalno distanciranje. Obavezno se distanciram svuda.
Divno je što izgleda da se ispitivanje približava proizvodnji uspješnog kandidata za vakcinu. Uzbuđena sam što će drugi moći da imaju neku zaštitu, ispričala je Jenny Hamilton za “Insider”.