Kriza koju je izazvala pandemija pokrenula je i neke pozitivne procese u ekonomiji – firme su preko noći morale reorganizovati način rada i poslovanja, neke su preusmjerile proizvodnju ili pak razvile nove alate ili proizvode. Ubrzana je i digitalizacija, poljoprivreda dobija na značaju, a kupovina domaćih proizvoda postaje imperativ.
Bolja vremena možda dolaze i za bosansko-hercegovačke tekstilce koji su već godinama “zarobljeni” u lohn poslovima za velike inostrane kompanije, a sada sa prekinutim lancima snabdijevanja svoju proizvodnju preorijentišu na zaštitnu opremu. Pitanje je samo da li će se nakon krize vratiti na staro ili ponuditi domaćem i stranom tržištu gotov proizvod.
O pozitivnim trendovima u ekonomiji u doba korona virusa i onom što bi se moglo promijeniti više su nam rekli naši sagovornici.
Ekonomista Ognjen Vlačina za Buku kaže da je eksterni šok u kratkom roku prinudio kompanije na snažne promjene u načinu poslovanja i sagledavanja sopstvenih biznisa. Ovdje prednjače, kaže, ozbiljna i solidna mala i srednja preduzeća u privatnom sektoru i upravo oni čine da se najjasnije vide ekonomske promjene uzrokovane COVID pandemijom i najbrže reaguju na iste. To je ujedno i potpuno logično, naglašava, jer od toga direktno i žive.
“Takođe, snažnije oslanjanje na domaće dobavljače ‘iz komšiluka’ svakako može da raduje, jer to je ono što je u nekim razvijenim zapadnim ekonomijama veliki luksuz, a na Balkanu, gle, apsurd zapostavljenosti. Ima li zdravije voćke, povrća ili sira nego proizvedenog u nekom lokalnom seoskom domaćinstvu u blizini ili od nas samih? Dodatno, ova „pandemijska pljuska“ je otrijeznila i najtvrdokornije protivnike web prodaje i svih poslovnih aktivnosti oslonjenih na digitalnu komunikaciju, te dala vjerovatno šansu nekoj lokalnoj djeci da prave sajtove, blogove, uspostavljaju marketing preko socijalnih mreža, kontaktiraju banke oko web checkouta, itd., što je svakako proboj u djelimično učahurenom poslovnom ambijentu određenih industrijskih grana”, naglašava za BUKU Vlačina.
Ekonomista Armin Avdić kaže da je pandemija sa sobom donijela još jednu pozitivnu promjenu – radnik je postao vrijedan resurs. Menadžeri, pojašnjava, sada dosta detaljnije razmišljaju o strateškoj poziciji preduzeća, novim tržištima i načinima povećanja efikasnosti rada kroz smanjenje troškova, ali ujedno imaju i veći senzitivitet i prema radnicima. Upravo zbog toga, još uvijek nema masovnijih otpuštanja, jer su prethodni događaji oko odlaska radnika u zemlje EU već doveli preduzeća u poziciju da im nedostaje kvalitetnih radnika. To, naglašava, dovodi do toga da se radnici počinju shvatati kao veoma vrijedan i već oskudan resurs, a bez koga nema niti proizvodnje i rada preduzeća.
“Ovo vrijeme je svakako odlična prilika da se preispitaju svi segmenti rada preduzeća, optimiziraju i procesi i strateška opredjeljenja, te da nakon završetka pandemije budu spremniji, kako za domaće, tako i za ino-tržište”, zaključuje Avdić
O tome da li možemo, ako ne sada, onda u vremenu koje dolazi nakon pandemije, iskoristiti situaciju da reorganizujemo ekonomiju da ne budemo toliko zavisni od uvoza više nam je rekao Vlačina. Prema njegovim riječima, ekonomija u Republici Srpskoj i čitavoj BiH, a dobrim dijelom i u region, nažalost je zarobljenik politike i vladajućih političkih elita, te većim dijelom služi za doziranje nivoa socijalnog pritiska – javni sektor, kao instrument osvajanja vlasti ili kao nužno zlo kojim se mora upravljati.
“Ekonomija jednog regiona ili zemlje upravo mora biti reagens promjena kojim se teži u društvu – solidnih infrastrukturnih osnova, dobrog obrazovanja, snažne trgovine, jake privatne inicijative, malog upliva države i birokratije u poslovne odluke, kao i pristojnih institucija. Zatim, jako je teško da male zemlje ne budu zavisne od uvoza i/ili izvoza, tako da bi te činjenice trebalo imati u vidu prilikom pravljenja dugoročne ekonomske politike. Holandija može biti fantastičan primjer kako jedna mala ekonomija može i treba da izgleda – trgovina, otvorenost, kvalitet i zaštita privatne svojine, ali to su tekovine stvarane stotinama godina. Rekao bih da je konsolidacija bazičnih politika u BiH, kao i u Republici Srpskoj, preduslov svih daljih ekonomskih promjena, koje su nužne, ukoliko želimo da o(p)stanemo na ovim prostorima”, zaključuje Vlačina za BUKU- (stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi stavovi i ne predstavljaju i nisu povezani sa stavovima kompanije u kojoj je zaposlen).
