Stranka demokratske akcije u subotu je održala sjednicu Glavnog odbora, na kojoj su usvojene izmjene Statuta stranke. Ove izmjene dolaze uoči Kongresa koji će se održati 14. septembra, a na kojem će biti izabran predsjednik SDA, koja egzistira od 1990. godine. Jedan od osnivača SDA Osman Brka i svojevremeno jedan od najbližih saradnika prvog predsjednika ove stranke Alije Izetbegovića, kaže kako nije dobro što je izmjenom Statuta SDA ostavljena mogućnost da na Kongresu stranke bude samo jedan kandidat za predsjednika, te da to predstavlja deset koraka unazad.
Gospodine Brka, u kojem smjeru ide SDA nakon usvajanja novog Statuta?
– Svaki kongres svake političke stranke treba da donese nešto novo i da unaprijedi rad stranke u budućem periodu u odnosu na prethodni. Ako se to ne desi, onda se ide korak nazad. Na prošloj sjednici, Glavni odbor SDA raspravljao je o prijedlozima novog statuta stranke. Suštinska je jedna stvar, koju ja nisam mogao da prihvatim.
Ostao sam
U članu 28. Statuta piše: Kongres bira predsjednika stranke između više predloženih kandidata koje je konačno utvrdio Glavni odbor. Dakle, striktno piše između više kandidata. To je bila moja osnovna primjedba, iako sam ja imao njih još, ali o njima nisam htio da diskutujem dok nisam vidio šta će biti sa ovom tačkom. Jer, ako nastane promjena u članu 28. koja glasi ovako: Kongres bira predsjednika i devet potpredsjednika…, gdje se gubi ona suštinska riječ, a to je da se bira između više kandidata. Ostavljena je mogućnost da može biti jedan kandidat. Za mene je to deset koraka unazad. Ne može to izaći na dobro. To stranku mora koštati. To je greška i, nažalost, tu grešku su na kraju svi prihvatili osim mene. I to što su prihvatili jednoglasno, to meni govori da nije uredu, jer je meni prilazilo nekoliko ljudi i govorilo svaka ti čast, a kad se trebalo glasati, glasali su za promjene koje su nazadne. Tu nešto nije uredu sa slobodom i demokratijom. Stranka donosi odluke i ona to mora ispraviti, jer te odluke mogu koštati ne samo stranku već i državu. Svakodnevno sam 12 godina radio sa Alijom Izetbegovićem i Sulejmanom Tihićem do njegove smrti. Dva aksioma su bila Aliji vrhunska vrijednost. Jedan je islam, drugi je sloboda. Na prvom Kongresu stranke, u novembru 1991, Izetbegović je imao plebiscitarnu podršku, ne samo stranke već i muslimanskog naroda. Bilo je prijedloga da on sam bude kandidat. On je to odbio. Govorio je da to nije demokratski i da mora biti više kandidata. Ako je tada stranka bila na tom nivou, ne znam odakle sada da se ostavlja mogućnost da bude jedan kandidat. To je velika šteta stranci i skretanje s demokratskih principa za koje se stranka zalaže od osnivanja do danas.
Šta Vam govori činjenica da ste samo Vi bili protiv ovakvog Statuta i vjerujete li da ima u stranci onih koji dijele Vaše mišljenje, ali ga ne smiju izreći javno?
– Velike devijacije u stranci su počele od prošlog kongresa koji je pokraden. Većina ljudi koja je ostala u rukovodstvu stranke, od prošlog kongresa do danas, čuva neke stečene pozicije, mjesta na listama za parlamente. Vjerovatno zbog toga neki misle da je bolje neke stvari odšutjeti. Ja, hvala Bogu, nisam takav. Zašto nisam? U Kur’anu ima jedan ajet koji kaže: “Ako smatraš da si u pravu i da si na pravom putu, koji nije na štetu ljudi, budi dosljedan pa makar bio sam u toj borbi”. Nažalost, na ovom Glavnom odboru ispalo je da sam sam.
Da li je racionalizacija pravi razlog ukidanja općinskih i kantonalnih odbora i šta će to donijeti stranci?
– Imao sam ja primjedbe i na to, ali nisam o tome diskutovao i iznosio stav, jer ako je ovaj prvi, osnovni princip pogažen, ja nemam dalje šta razmišljati. Ako je osnovna stvar negativna, onda i ostale moraju ići u tom smjeru. Zbog toga sam rekao da, ako ovo ostane ovako, onda je bolje da ostane stari statut, jer je bolji od ovog predloženog. Ukidanje odbora mislim da ne može pomoći stranci. Ima tu i dobro predloženih stvari. Dobro je što ne može neko biti beskonačno predsjednik općinskog ili kantonalnog odbora, ali i to je trebalo svesti na dva mandatna perioda, ne na tri, gdje se još ostavlja mogućnost četvrtog. Što bi neko 16 godina bio predsjednik u jednom mjestu, puno je to.
Na šta Vam liči ostavljanje mogućnosti predsjedniku stranke da funkcioneru produži mandat koji je ograničen na 12 godina?
– Mislim da to nije dobro. Zašto? Ako se on bude dobro slagao s predsjednikom, on će sigurno dobiti sljedeći mandat. Ako se ne bude slagao, neće ga dobiti. Ako zavisi samo od volje jednog ili drugog, to odmah nije dobro. Tu nema demokratije, nema slobode. To guši slobodu u potpunosti.
Čak je i Dragan Čović kazao da formiranje vlasti čeka Kongres SDA. Kakav rasplet predviđate?
– Ne bih uopšte komentarisao stavove gospodina Čovića, jer mogu nešto reći što bi bilo previše oštro. O tome treba da govore oni koji danas zastupaju SDA i državu Bosnu i Hercegovinu.
Vrhunski ciljevi
U principu, na prvom mjestu treba biti država, pa onda stranka. Meni treba snažna država koja će omogućiti slobodu svakom građaninu ove zemlje, jer ne smije se dogoditi da moja sloboda ugrožava tuđu ili obrnuto. Dakle, ja se borim za slobodu svakog čovjeka.
Hoće li SDA popustiti u priči o ANP-u, te zašto se nije iskoristio pogodan trenutak u kojem se HDZ prepao gnjeva državnih službenika i radnika Aluminija?
– To trebate pitati one koji donose odluke, ja ne učestvujem u tome. Nisam u državnim organima i rukovodstvima. Zaista ne znam hoće li naši ljudi tu popustiti i napraviti grešku ili neće. Volio bih da budu dosljedni, ali nikada nisam siguran. Ja mislim da Bosna i Hercegovina ne smije ni pomisliti da odustane od NATO-puta i Evropske unije. To su naši vrhunski ciljevi, ali naši političari moraju naći način da budu u velikim političkim centrima svijeta, u Washingtonu, Londonu, Parizu, pa i u Moskvi. Mora se znati objasniti za što se mi to zalažemo i za što se borimo, da se ne borimo ni protiv koga, već za jednakost.
Izvor: Oslobođenje.ba