U parlamentarnoj proceduri u Federaciji BiH već duže vremena nalazi se Prijedlog zakona o konverziji kredita sa valutnom klauzulom u CHF u KM. Istaknuti pravni stručnjak, advokat Azur Prnjavorac kaže da mu je nejasno što se ovakva vrsta zakona uopće stavlja na dnevni red parlamenta.
“On je, čini se, rezultat određenih populističkih nastojanja pojedinih poslanika, ali je potpuno jasno da je takav zakon protuustavan. Svaka promjena pravnih odnosa koji su zasnovani u nekom prethodnom vremenu, jednostavno po Ustavu nije moguća. I jedna i druga strana su ravnopravne. I jedna i druga strana su pristupile zaključenju određenog ugovora. Ne može se sada, nakon proteka toliko godina, sat vraćati unazad i na drugačiji način rješavati nešto što je dogovoreno prije dugog niza godina. Jednostavno kada bi se zakoni donosili na takav način, to bi izazvalo haos u kompletnom pravnom sistemu”, ističe advokat Azur Prnjavorac.
Valutna klauzula
Zvuči banalno? Nije. Poanta je u tome da su banke u tom ugovornom odnosu prihvatile samo opći rizik valutne klauzule dok su potrošači prihvatili i dodatni veliki rizik koji je specifičan za švicarski franak kao međunarodnu “valutu utočište” za investitore, a pritom, tumači advokat Prnjavorac, banke su te odredbe i njihove posljedice dobro razumjele dok ih prosječni potrošači nisu razumjeli. Potom advokat pojašnjava kako bi taj rizik kredita mogao biti i prihvatljiv da je postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, tj. da je potrošač na temelju ugovora u zamjenu za prihvaćanje rizika vezanog uz švicarski franak kao “valutu utočište” dobio odgovarajuća prava koja bi mu to kompenzirala. No, znamo da nije.
Banke također tvrde kako im nijedan propis koji je tada vrijedio nije nalagao da u fazi oglašavanja potrošače informiraju o konkretnim činjenicama za sklapanje ugovora o kreditu, na temelju čega bi oni mogli procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje će za njih proizaći. “No izostanak regulative u tom dijelu ne znači da u smislu morala ne postoji opća dužnost svih sudionika u obveznom odnosu učiniti sve da se u punom smislu postigne informirana suglasnost o svim bitnim elementima namjeravanog pravnog posla. Bankari su, dodaje, “kao savjesni gospodarstvenici i stručne osobe trebali sami, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane, potrošača”. Ta temeljna načela postoje upravo zato, naglašava, da bi se njima nadopunile pravne praznine, što je upravo ovdje slučaj.
Vrhovni sud FBiH 2016. godine dao je obavezujuće mišljenje po kojem su krediti s valutnom klauzulom ocijenjeni kao dopušteni. Vrhovni sud RS je krajem maja 2017. godine presudom također potvrdio zakonitost valutne klauzule. Advokat Azur Prnjavorac naglašava kako je to sasvim očekivan stav, te da je valutna klauzula dozvoljena po našem zakonu.
“Dozvoljena je u svim modernim pravima. To je izričito potvrđeno od naših vrhovnih sudova i ne vidim šta bi se uopće moglo razmatrati vezano za valutnu klauzulu. Jednostavno, ona je dozvoljena i sada, ako neko, radi rješavanja nekog konkretnog problema, hoće da promijeni kompletan pravni sistem, onda je to jedan totalni nonsens”, naglašava advokat Prnjavorac.
Jedan od ključnih argumenata koji se ističe u raspravi u vezi sa zakonom jeste koliko on može dovesti do pravne nesigurnosti i kakav bi to imalo utjecaj na potencijalne investitore.
Advokat Prnjavorac upozorava da je, ipak, sigurnost za stranog investitora najvažnija.
“Stabilan politički i efikasan pravni sistem je u svim teorijama stranih investicija dominantan faktor koji opredjeljuje da li će investicija biti izvršena u određenu zemlju. Investitori traže da imaju unaprijed poznate i stabilne uslove za poslovanje: oni žele da tačno znaju kolika je cijena radne snage, transporta, sirovina, kakav je porezni sistem i druge faktore koji utiču na poslovanje, da bi na kraju došli do neke kalkulacije isplativosti svoje investicije. Ako poremetite jedan od tih segmenata, može da dođe do dramatičnih promjena u konačnom rezultatu. Za investitora je vrlo problematično kada nakon izvršene investicije vi izvršite promjene za ubuduće. Takve promjene mogu biti legitimne i opravdane sa stanovišta zemlje u koju je investirano, no svejedno ruše kalkulaciju profitabilnosti investitora i stvaraju problem. Ali ukoliko neko pokuša da retroaktivno izmjeni uslove, onda je to jednostavno katastrofalno, potpuno nedopustivo. To je način da se svaki investitor otjera iz ove zemlje”, kaže advokat Azur Prnjavorac.
Federalna vlada nedavno je upozorila kako ovakav zakon može dovesti u opasnost budžet FBiH koji bi potencijalno bio izložen tužbama za naknadu štete. Marić također dijeli ovaj stav i kaže da je to upravo ono što neposredno prijeti.
“Poslanici u Parlamentu moraju biti svjesni činjenice da svi domaći zakoni moraju poštovati odredbe međunarodnih ugovora. BiH ima zaključene bilateralne ugovore o zaštiti stranih investicija sa većinom zemalja, u kojim ugovorima je izričito predviđena nadležnost tzv. Vašingtonske arbitraže za rješavanje investicionih sporova. Ovi sporovi nose velike opasnosti za državu koja svojim postupanjem nije ispoštovala i odredbe ovih sporazuma. Prema tome, ovo je jedna od tipičnih situacija gdje bi strani investitori sasvim sigurno podnijeli tužbu ovoj arbitraži. Hrvatska i Crna Gora, koje su ranije usvojile zakon, već se susreću sa arbitražnim sporovima u vezi sa ovim pitanjem. Samo vođenje takvog arbitražnog postupka nosi ogromne troškove, a naknada štete koju država može biti obavezana da plati stranim investitorima može biti određena ogromnim iznosima. Ovdje treba voditi računa o tome da, bez obzira na to ko je napravio štetu stranom investitoru – da li je to općina, kanton, entitet ili država, država je uvijek adresa kojoj se ispostavlja račun za pretrpljenu štetu. Znači uvijek će biti tužena BiH i postoje velike šanse da zbog ovakvog ponašanja bude osuđena na plaćanje ogromnih iznosa”, kaže Azur Prnjavorac, advokat.
Ako je kamata fiksna tijekom cijele otplate kredita, uz stabilan tečaj, to je zapravo jedini slučaj u kojem možemo znati koliko novca u konačnici vraćamo banci za posuđeni iznos. Kod varijabilne je kamate to nemoguće znati do samog trenutka otplate. Fiksna je, kamata, doduše, nešto skuplja, a trenutačno traje trend pada kamatnih stopa te se dužnicima s varijabilnim kamatama rate konstantno lagano spuštaju. No, treba znati da su referentne kamate, uz koje banke vežu izračun svojih kamatnih stopa, na povijesnom minimumu i u nekom se srednjoročnom razdoblju očekuje njihov rast. Postoji i opcija da se dužnik ne odluči odmah, u trenutku podizanja kredita. Može ga sad podići uz promjenjivu kamatnu stopu, a u trenutku kad se trend pada kamata promijeni, od banke zatražiti “fiksiranje” kamate. Ne uspiju li postići dogovor, uvijek kredit može refinancirati povoljnijim, u drugoj banci.
