Oduvijek sam se osjećala usamljeno, a jedini lijek za to bio je seks – počela je svoju priču Nigerijka Seyi Kolade.
“U svakom trenutku života imala sam pet muškaraca koje sam mogla nazvati da dođu na seks. Ali i uz njih, tražila sam još. To što sam bila dobra u krevetu, zapravo je bila moja najjača osobina. Tada sam se osjećala vrijednom”, objašnjava Seyd.
Za nju je seks bio središte života oko kojeg se sve vrtilo.
Sa 17 je postala ovisna o tome da uz sebe ima muškarca s kojim može spavati. S 19 je već spavala s 40 muškaraca, a njen opasan način života vodio ju je ravno u propast – bila je dva puta na abortusu, imala je nekoliko ozbiljnih infekcija i obiteljske probleme.
U 30. godini je konačno potražila profesionalnu pomoć i krenula na sastanke ovisnika o seksu. Sve to joj je pomoglo u apstinenciji, te tako živi već šest godina i danas pomaže drugima koji se nalaze u sličnoj situaciji.
“Seksualnu ovisnost uglavom povezuju s muškarcima, ali, naravno, postoji i mnogo žena koje se bore s ovim problemom. Skoro 13 godina sam živjela u jednom vrlo mračnom, usamljenom svijetu kojeg sam sama stvorila i iz kojeg nisam znala izaći. Nisam znala. Nisam željela. Kada sam se konačno usudila iskoračiti van, osjetila sam ogromno olakšanje.”
Ovisnost o seksu je kao i svaka druga i jednako ljude tjera da postanu samoživi, destruktivni i depresivni.
Seyl je izgubila nevinost kad je imala samo 13 godina i odmah je ostala trudna. Dijete je rodila s 14, što je ostavilo velike posljedice na njoj. Brigu o njoj i djetetu na sebe je preuzela njena baka.
“Tad sam bila sam jako usamljena i žudjela sam za pažnjom. Polako sam postajala očajna”, prisjeća se Seyl, koja je sa 17 godina upoznala Paula, dečka s kojim je počela redovno spavati, a koji je postao svojevrsna zamjena za njenu usamljenost.
No to nije dugo trajalo, pa se sve češće upuštala u potragu za onim koji bi zadovoljio njenu glad.
“Kad nisam imala intimne odnose, osjećala sam strašan pad raspoloženja. Bila bih depresivna i frustrirana.”
Sa 17 je rodila drugo dijete, sina Andrewa, a dečku je rekla da je dijete njegovo, iako nije bila sigurna u to. Nakon rođenja drugog djeteta, Seyl je dala sve od sebe da mu ostane vjerna, ali to je značilo da je željela spavati i po nekoliko puta dnevno s Paulom.
Ipak, sva njegova pažnja nije bila dovoljna, i uskoro ga je ponovno počela varati i ostala je još jednom trudna.
Ovog puta, odlučila je prekinuti trudnoću.
Do 22. rođendana, Seyl je preboljela klamidiju dva puta. Uprkos bolestima i djeci koja su je čekala kod kuće, ona se svake noći, bez izuzetka, upuštala u potragu za novim plijenom.
“Ne sjećam se najjasnije života između 25. i 30. godine. Moja ovisnost je uzela maha i sve se događalo u nekakvoj sumornoj izmaglici, koja kao da je gasila i to malo života u meni.”
U 26. godini je ponovno ostala trudna i još jednom otišla na abortus, nakon kojeg se napila i završila u krevetu s nepoznatim muškarcem.
“Ne znam na koji način sam uspjevala zadržati posao savjetnice. Bilo mi je vrlo naporno zadržavati kontrolu u uredu, a jednom sam čak dozvolila svojim strastima da zavladaju i spavala s kolegom”, govori Seyl i prisjeća se jedne situacije kad je zaboravila platiti podstanarstvo, pa je morala djecu poslati k rođacima.
U 30. je potražila profesionalnu pomoć i prihvatila celibat, te tvrdi da je sada konačno povratila kontrolu nad svojim životom.
“Ponosna sam na sebe. Program koji sam vježbala me naučio da prepoznam znakove i spriječim samu sebe da se ponovno nađem u paklu. Ne planiram spavati ni s kim u dogledno vrijeme, a ako slučajno sutra naiđem na nekoga ko će me ispunjavati i uz koga ću osjetiti pravu ljubav, što da ne?! Sad sam se konačno oslobodila ovisnosti.”
No uprkos oporavku, Seyl se svakog dana budi s osjećajem krivnje i gorkim okusom kajanja zbog života kakvog je nekoć vodila.
