Svoj dvodnevni boravak u Trebinju završiću kratkom pričom o ovom prelijepom hercegovačkom gradu. Nakon što smo uživali u posjeti Vinariji Vukoje i najstarijem vinogradu u BiH – Carskom vinogradu – par sati pred polazak kući odlučili smo se na laganu šetnju Trebinjem i razgledanjem znamenitosti ovog gradića.
Inače, prije nego krenom sa pričom, treba spomenuti kako je sam put do Trebinja, iako dug bio veoma zanimljiv i putovanjem kroz razne krajolike BiH možemo zaista vidjeti koliko je naša zemlja lijepa te obiluje prekrasnim prizorima.
Slično je i sa Trebinjem. Mali grad smješten podno planine Leotar izgleda kao primorski gradić. Drvena stolarija u kamenim zgradama, mnogo turista, konstatnto sunce i visoke temperature za ovaj dio godine. Sve to daje pravi jadranski šmek ovome gradu.
U razgovoru sa mladim, ali i nešto starijim stanovnicima Trebinja, saznali smo da ovaj grad najviše živi od turizma. Mladi se žale kako nema mnogo posla te žele da idu, dok su nam stariji žitelji ovog grada rekli kako mladi ipak ne žele da rade, nego čekaju, citiramo: “kakvog sezonskog posla” te “brzu i jednostavnu zaradu”.
Što se tiče grada, možemo vidjeti prelijepu rijeku Trebišnjicu, mnogo hotela, takozvani “Zimzograd” koji daje posebnu čar gradu u ovom dijelu godine, te mnogo kulturno-istorijskih spomenika. Također, naišli smo na sjajnu dobrodošlicu, domaćini su zaista bili uslužni i ljubazni, pa sam uvjeren da gradu nedostaje samo more.
I još nešto. Oduševljen sam klimom u Trebinju. Dok su sredinom decembra dnevne temperature u Tuzli i Sarajevu negdje oko ništice, ovaj “suncem okupan” heregovački grad bio je na +14. Trebinjci i Trebinjke sve to koriste za ugodne šetnje, kafice u omiljenim kafićima, klizanje ili neku drugu aktivnost.
PIŠE: Vedran Jahić