Uz pjesmu, igru i polazak svečanog voza, danas je obilježena 70. godišnjica od završetka gradnje pruge Brčko-Banovići, prve novoizgrađene pruge nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, koju je gradilo 60.000 dobrovoljaca iz Bosne i Hercegovine i ostalih država.
Na peronu stanice u Banovićima danas su se prije polaska svečanog voza gurale stotine građana. Nasmijana lica, razvučena harmonika i odlično raspoloženje, koje se brzo prenosilo na svakog novopristiglog putnika, ovoj su skromnoj svečanosti i narodnom veselju dali poseban pečat.
Držeći u ruci kartu ili akreditaciju, putnici su s nestrpljenjem čekali otvaranje vagona. U međuvremenu, iz zvučnika je dopirala melodija udarničkih pjesama. Pjesma ”Da nam živi, živi rad” miješala se s riječima “Bosno moja, divna mila, lijepa gizdava”, koju je, igrajući kolo ispred voza, pjevala grupa putnika iz Breze.
Među onima koji su s nestrpljenjem čekali otvaranje vagona bio je i Hamid Bojić (81) iz sela Grivice kod Banovića. Bojić je kao 11-godišnji dječak gradio prugu, koju su još nazivali i ”prugom uglja i hljeba”, jer se njome iz Banovića izvozio visokokalorični ugalj, a iz posavskih i vojvođanskih sela, dovozila se pšenica u tada gladnu, sjeveroistočnu Bosnu.
Svako radio koliko je mogao
”Sve smo radili ručno pomoću krampi i lopata. Imali smo po jedna kolica, mi ih zovemo tačkice, ali na njima nije bio točak s gumom, kao sada, nego drveni. Digli su se svi, od djece do staraca od 70 godina. Svako je radio koliko je mogao, a niko nas nije tjerao i nije nam bilo mrsko. S velikim smo zadovoljstvom gradili svoju državu, Bosnu i Hercegovinu, jer nam je Tito rekao da će svako selo postati grad. Svi smo bili jednaki i nije bilo nacionalizma, ali to se promijenilo s raspadom Jugoslavije”, sjeća se Bojić.
Bojić navodi da su prve omladinske radne brigade u Banoviće stigle u maju 1946. a ubrzo su im se pridružile hiljade ostalih dobrovoljaca, koji su prugu dugu 92 kilometra, te dva tunela i 20 mostova, završili u rekordnom roku, za šest mjeseci i to 20 dana prije roka za kraj gradnje. Porodica Sirotanović iz Vareša, poznata je po Aliji Sirotanoviću, jugoslovenskom heroju rada, čiji je lik, između ostalog, štampan i na tadašnjim novčanicama. Koliko je rad nekad bio priznat kao univerzalna ljudska vrijednost svjedoči i Ibrahim Sirotanović, kojem je Alija bio amidža.
”Cijela moja familija učestvovala je u gradnji pruga u BiH. Ovakve godišnjice važne su kako bi mlađe generacije vidjele s kakvim se elanom nekad radilo i kakvi su složnost i zajedništvo vladali”, izjavio je Sirotanović.
Pruga kao pokretač razvoja
Mirsad Gluhić, ministar trgovine, turizma i saobraćaja TK, izjavio je da je značaj pruge u proteklom periodu bio umanjivan.
”Svečani vozovi išli su svakih deset godina, a pored toga što je pruga od privrednog značaja za ovaj kraj, možemo je iskoristiti i kao turistički potencijal, jer je interes za prugom veliki. Ona je simbol i pokretač razvoja ove sredine”, izjavio je Gluhić.
Putem razglasa, radnik Željeznica Federacije BiH obavijestio je putnike u koje vagone mogu da ulaze, a koje da ostave prazne za putnike iz Živinica i Tuzle. Kada su otvorena vrata vagona, putnici su se s ruksacima punim hrane i pića počeli ukrcavati u svečani voz. Predviđeno je da vožnja do Brčkog traje tri sata i 40 minuta.
Nakon ukrcavanja i pregledanja voza, mašinovođa je dao znak i lokomotiva, ukrašena sa dvije bh. zastave, koja je vukla šest vagona, krenula je sa stanice u Banovićima. Rudarska zastava vihorila se iz jednog vagona, iz kojeg su putnici mahali kroz otvorene prozore.
Na putu do Brčkog voz će stajati na nekoliko stanica zbog novih putnika.
Kako je napravljena pruga Brčko – Banovići?
Ideja o izgradnji željezničke pruge koja bi spajala bogata nalazišta uglja banovićkog bazena sa glavnim saobraćajnicama, a preko njih i sa udaljenim potrošačkim centrima postojala je još i prije Drugog svjetskog rata. Po završetku rata još u periodu obnove Jugoslavije od ratnih razaranja, prije početka planske izgradnje socijalističke privrede, ovo je bio jedan od prvih velikih investicijskih projekata.
Za budući petogodišnji plan u slobodnoj Jugoslaviji bilo je prijeko potrebno osigurati solidnu sirovinsku bazu. Bogate naslage banovićkog uglja, za jugoslovenske prilike relativno visokokaloričnog, sa vrlo pogodnim uvjetima eksploatacije potakle su najviše rukovodeće organe privrede da još početkom 1946. godine odluče da se tokom te godine započne izgradnja ove pruge. Bilo je predviđeno i isplanirano sagraditi prugu za sedam mjeseci. Taj zadatak bio je završen u rekordno kratkom vremenu.
Sredinom marta 1946. godine građevinsko odjeljenje tadašnjeg ministarstva saobraćaja dobilo je nalog za izvođenje pripremnih radova. Elaborat o izgradnji bio je gotov za nepunih mjesec dana. Na dan 1. aprila počele su pripreme i taj datum je dan početka omladinskih radnih akcija. Prvog maja prve omladinske radne brigade otvorile su radove na pruzi Brčko – Banovići dugoj 92 km. Tokom izgradnje pruge iskopano je 1.361.680 km² zemlje i 134.460 km² kamena. Izgrađena su dva tunela u dužini 667 m i 22 mosta ukupne dužine 455 m.
Osim što je ta pruga osiguravala opskrbu ugljem velikih gradova u dolini Save, bila je značajna i radi opskrbe hranom izgladnjele i razorene sjeveroistočne Bosne.
Zbog silne žurbe neke dionice su izgrađene nekvalitetno. Primjera radi, neki od usjeka na trasi su se urušili, pa su se poslije otvorenja nedostatci sanirali u tišini.
Izvor: BHRT
