Povodom obilježavajna 70 godina od usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Mreža za izgradnju mira i USAID-ov projekat PRO-Budućnost danas su simbolično, na Međunarodni dan ljudskih prava organizirali svečanost u Sarajevu u sklopu koje su dodijeljene novinarska nagrada ”Srđan Aleksić” i Mirovna nagrada.
Dobitnice novinarske nagrade ”Srđan Aleksić” za 2018. godinu su Đenana Kaminić – Puce sa televizije N1, novinarka Radija Slobodna Evropa Maja Nikolić i novinarka BH Radija 1 Mirela Huković – Hodžić
Njenje priče su „hodajuća motivacija“, bile su doista promjena u našem društvu. Ona je dobitnica brojnih novinarskih priznanja i nagrada. Uzor je mlađim novinarima, da nikad ne odustaju od pravog novinarstva. Za radio Kameleon, Maja Nikolić o značaju nagrade Srđan Aleksić.
„Ja sam se u svojoj novinarskoj karijeri opredjelila da izvještavam o ljudskim pravima, posebice o pravima djece. I nekako sam uvijek gledala u Srđana Aleksića, koji je svojim primjerom pokazao kako se štite ljudska prava, odnosno svojim životom, nažalost skupu cijenu je platio, štite ljudska prava, odnosno osnovno pravo, pravo na život. Ja sam preponosna, presretna, mislim da svugdje i uvijek trebamo spominjati Srđana Aleksića, trebamo stalno govoriti i izvještavati o ljudskim pravima, ali ne na način da ljuska prava stavljamo pod sivilo koje je okružilo medije, ili da o njima govorimo samo kada su nam uskraćena. Nego, da smo mi mediji odgovorni izvještavati o ljudskim pravima na jedan pozitivan način i štititi ih.“
Koliko je bitno da se novinarima dodjeljuju priznanja kako bi motivacija kontinuirano rasla?
„Novinarima je itekako potrebno davati priznanja, ne samo ovakva, nego čak ona unutar njihovih medijskih kuća. Mi vidimo da je sve manje novinara koji se bave reportažama, koji izvještavaju o sličnim temema, obrazovanju, o izgradnji mira i povjerenja među ljudima. Novinarstvo se pretvorilo u copy-paste novinarstvo, što nikako nije dobro. Tu nema novinarstva. Novinari ne smiju dozvoliti da budu tehničari u svom poslu, nego sami moraju istraživati i raditi. Sigurno će takav rad biti prepoznat od strane urednika, ali i sličnih međunarodnih organizacija. Tako da smatram da su priznanja itekako velika motivacija i poticaj. Barem meni, jer ja nekad kažem ma ko te moje priče čitam, onda se pokaže da su one napravile neke promjene u društvu.“
Kako da ostaju istrajni oni koji mukotrpno rade u novinarstvu, ali nije vidljivo kroz priznanja i nagrade?
„Novinari ne trebaju odustajati od svog puta, izvještavanja o ljudskim pravima. Jer, i ja sam isto tako jedno vrijeme radila, i upravo sam se tako izborila. Čekala sam da neko klikne na moje priče i da ih počne čitati i prepoznavati. Sjećam se kada sam jednom u tuzli bila na Trgu slobode sa Vehidom Šehićem, tada mi je rekao: „Majo dobro radiš svoj posao“, ja sam njemu rekla da više ne znam ko to uopšte čita. On je ta tada rekao: „Itekako ih čita, i samo nastavi govoriti o dobru, jer ako ne budeš, mržnja će ući u medijski prostor, i naći će svoj prostor među ljudima.“ Ja sam zaista tada ustrajala, tada je uslijedila prva nagrada Srđana Aleksića, zatim tri UN-ove nagrade, i ponovo sada nagrada Srđana Aleksića.“
