Jutro je pamtnije od noći, rekoh sebi sinoć. Ne piši ništa, ne objavljuj. Nisu ovo konačni rezultati. Govorim ovo sebi, iako vidim da kandidat kojeg bih voljela vidjeti na vrhu vlasti, nema realne šanse. Al’ hajde što nema realne, nema ni onu šansu posljednje nade. Za ovu godinu toliko, govorim sebi…
Bila sam dio onih ljudi koji su vješto ismijavali preizbornu kampanju. Šta ću, ljudi su se hladno brukali sa sloganima, plakatima, izjavama i ciljevima. Smiješno mi je, jer ne shvatam ozbiljno te ljude da bih se zabrinula. Osjećam se dužnom da to kažem. Sebi. Ljudima koji me prate. Ismijavala sam ih, jer sam mislila da ljudi u Bosni i Hercegovini ne vole kritiku, niti preporuku. Vidim da najbolje „zagrizu“ na humor. Šta ću, takav smo narod. I kada su poplave bile, smijali smo se što nema ribe u vodi. A ribe na izborima je bilo, i to u mutnoj vodi. Jer, svašta se rodi u mutnoj vodi, lukava mrena i glupavi smuđ, karaš i bandar, lopov i žandar i ribe što žive na račun tuđ.
Jutro je surovije od noći, shvatih to kada sam ustala jutros. Listam profile na društvenim mrežama I imam šta vidjeti, razočarenje, gnjev, bijes, ismijavanje. Ništa dobro, osim kod par političkih simpatizera čija je stranka uspjela osvojiti mandat. I sve razumijem, a još više poštujem, jer znam, ljudi koje ja imam u prijateljima su ljudi koji su obavili svoju građansku dužnost I kojima nije trebalo govoriti da glasaju. Ali su ogorčeni na one koji to opet nisu, I vjerovatno neće, bez obzira šta da im kažete. Ne vrijedi. Ali ljudi moji, vrijedi li nakon političke spletke pozdravljati pasoš, granicu I drugu državu? Oni su to htjeli? Hoćete li im udovoljiti?
A sudbinu jadnu mnogima rješava nekakav som
Ovi izbori su, priznajem, i meni bili vrlo obećavajući. Po prvi put na izborima se predstavlja nekoliko izuzetno kvalitetnih kandidata, s tim da ne mislim na manje zlo, nego na zaista prave ljude. Pri tome, loša situacija u zemlji im ide u korist, koliko god to ružno zvučalo, ali mislila sam preko ovoga ljudi neće preći. Ne mogu izdati Davida, ne mogu izdati ubijenu djecu naše zemlje. A izdali su. Ne u ovoj mjeri u kojoj nam se prikazuju, ali su izdali, na najgori način…
“Na šta se svodi život u vodi? Pa eto, grabljivci imaju vlast. Grgeč je glupan, ali je krupan, pa male ribice guta u slast. U dane gadne, kad voda padne, plašljive ribe ne vrede ni groš, naiđu krize, drukčije grize, i samo najbolji plivaju još!”
Danas gledam „cirkus“ Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine u Tuzli. Dozvolili su da predsjednici i članovi biračkih odbora po 10 sati čekaju ispred hotela Mellain kako bi predali izborni materijal, odnosno biračke listiće. Vreće na ulici, kiša rominja, članovi već izmoreni i pospani sjede u nekim uglovima, policija kao nadgleda materijal. Nakon već nekoliko sati, pojavljuju se fotografije kako neko pakuje vreće u automobile i odvozi negdje, a iz CIK-a oštro negiraju tu mogućnost. Isti taj CIK sinoć izjavljuje da su ponosni na regularnost ovogodišnjih izbora. Poštovana gospodo, mi i ne sumnjamo u vaš ponos na ovogodišnje izbore. Ali, u regularnost itekako da.
Azra Husarić
