Od imenovanja Valentina Inzka na poziciju visokog predstavnika, Zrinjski iz Mostara osvojio je pet titula prvaka BiH, Željezničar iz Sarajeva tri titule, Sarajevo jednu i Borac iz Banja Luke jednu titulu prvaka BiH u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – fudbalu. A, ako je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, onda je titula visokog predstavnika za BiH trenutno, uz unutrašnju traku u kružnom toku, među najnevažnijim nesporednim stvarima u BiH.
Mjereno „demokratizatorom“, činjenica da visoki predstavnik nije upotrebljavao „bonske ovlasti“ teoretski bi trebala biti pozitivna i značiti da se Ured visokog predstavnika nije morao ponašati kolonizatorski i da je pušteno institucijama i demokratski izabranim zvaničnicima da u miru vode zemlju ka napretku i prosperitetu. Ali, „bonske ovlasti su, Đuro, šta?“
„Onda kada domaći organi, domaće institucije ne mogu da riješe neko pitanje, ne mogu da se dogovore, ne mogu da se usaglase, ili se rade o kakvoj hitnoj stvari, tada visoki predstavnik ima pravo da umjesto domaćih institucija donese odluke, uključujući normalno tu i smjenu kadrova koji se ponašaju antidejtonski.“
S obzirom na toliki broj neriješenih pitanja, nemogućnosti dogovora i usaglašavanja, masu hitnih stvari zbog čijeg nerješavanja propuštamo sve vozove za evropske i bilo koje druge integracije i gubimo korak čak i sa Kenozoikom, visoki predstavnik bi mogao da upotrebljava ove ovlasti na dnevnoj bazi. Da ne govorimo o političarima koji se ponašaju antidejtonski od kojih glavni Baja takvog ponašanja u ovom momentu obnaša funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Zadnji set Odluka visokog predstavnika objavljen na stranici OHR-a datira s 19. avgustom 2014. godine i odnosi se na ukidanje ranije izrečenih zabrana, između ostalih Anti Jelaviću, Đorđu Umičeviću, Dževadu Mlaći…
Ima li izlaza? Ima, i kao uvijek nije toliko do drugih koliko je do nas i do političara koje godinama (uporno) biramo: BiH treba ispuniti pet ciljeva i dva uslova postavljenih „Programom 5+2“ postavljenih prije tačno 11 godina – 26. i 27 februara 2008. u Briselu, kako bi se OHR povukao i ostavio nas da sami sebe vodimo ka prosperitetu. A, „pet ciljeva i dva uslova su Đuro šta?:
„Pet ciljeva su: 1. Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti; 2. Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja vojne imovine; 3. Konačno utvrđivanje statusa Brčko Distrikta BiH; 4. Fiskalna održivost i 5. Uspostava vladavine prava. Dva posebna uslova: 1. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i 2. Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.“
Znači, nikad. Posebno uzmemo li u obzir peti cilj i drugi uslov. Od vladavine prava smo toliko daleko da nam se rupa u zakonu materijalizirala u Velikom parku usred Sarajeva, a od pozitivne procjene situacije na temelju punog poštivanja Daytonskog mirovnog sporazuma smo toliko daleko da smo se morali priključiti istraživanju svemira da možemo shvatiti razmjere te udaljenosti.
Ima još: Ono što je među zanimljivijim stvarima u čitavoj priči oko držanja Inzka kao „taoca Bosne i Hercegovine“ jeste da je upravo onaj koji najviše govori protiv njega i koji se zalaže za njegov odlazak, ujedno i jedan od najvećih garanta njegovog ostanka, a to je, nećete vjerovati, opet Baja – Milorad Dodik.
Dodik je pred preuzimanje funkcije prvog čovjeka BiH najavio da će kada preuzme dužnost u Predsjedništvu BiH prvo tražiti da se iz BiH udalji visoki predstavnik.
“Pokrenućemo tu proceduru, to će biti glavna tema prvog dijela mandata”, naveo je Dodik. Biće da je vijest o pokretanju te procedure protekla nezapaženo, ili je Dodik nije ni pokrenuo jer jednostavno zna da je ne može ni pokrenuti i da je ključ u ispunjavanju pet ciljeva i dva uslova.
Kako je, onda, baš Dodik jedan od najvećih garancija opstanka visokog predstavnika u BiH? Jednostavno – Drugi uslov da bi PIC procijenio da je situacija zrela za odlazak OHR-a je „pozitivna procjena poštivanja Daytonskog sporazuma“. A do takve procjene sigurno neće doći dok god se, na primjer, spominju priče o otcjepljenju RS, koje Dodik redovno povlači kad, koje se nekako znaju pojaviti i oko sjednica PIC-a, i koje direktno ugrožavaju Daytonski mirovni sporazum. Tu se krug zatvara, a ispunjavanje nečeg što se davne 2008. godine u Briselu činilo jednostavnim teško da će se ikada i postići.
Do tada, u BiH je svaki dan Valentinovo, a Inzko visoki predstavnik bez ograničenja trajanja mandata…
ALMIR PANJETA
