NA REDDITU se raspravlja o mnogočemu, pa tako i o čudnim navikama s kojima su ljudi odrasli, a za koje su tek kasnije shvatili da su zapravo bile – čudne.
Bilo je tu svega – od zabrane korištenja određenih riječi, preko čudnovatih pravila vezanih uz sjedenje za stolom pa sve do zabrane zviždanja ili otvaranja kišobrana u kući zbog praznovjerja koje su prepoznali mnogi odrasli na Balkanu.
Ovo su neki od odgovora…
“Nisam smio nositi crnu i crvenu odjeću zajedno jer je to uparivanje boja ukazivalo na vještičarenje.”
“Nismo smjeli izgovarati riječ ‘prdnuti’ jer se mojoj mami ta riječ gadila.”
“Mama bi me uvijek tjerala da četkicu za zube polijem kipućom vodom prije prve upotrebe. Mislio sam da to svi rade. Dok nisam shvatio da ne rade.”
“Tata mi nije dao da gledam Teletubbiese jer nisu čistili za sobom.”
“Mama je inzistirala na tome da za kuhinjskim stolom i u automobilu svi uvijek sjedimo na istim mjestima. Mogli smo sjesti na drugo mjesto samo ako u tom trenutku kod kuće ne bi bilo onog čije je to mjesto.”
“Moja baka je imala svakakva pravila. Nismo smjeli otvarati kišobran u kući. Nismo smjeli nositi šešir u kući. Nema ni zviždanja u kući. Sve su te stvari, govorila je ona, prizivale đavola i nevolju.”
“Nisam smjela lakirati nokte u crveno do svoje 16. godine jer je to bila ‘damska boja’.”
“Kod kuće nikad nismo smjeli govoriti da nam je dosadno jer bi nam tata odmah dao popis stvari koje treba napraviti.”
“Pravilo je bilo da uvijek tata dobiva okrajke hljeba, niko drugi.”
“Nismo smjeli prebacivati program kad tata nešto gleda. Ni u kojem slučaju. Čak ni ako tata slučajno zaspi, ne smijemo mijenjati program.”
“Nismo se smjeli igrati zamišljanja stvari jer su se moji roditelji bojali da ćemo izgubiti pojam o stvarnosti.”
“Izostanak iz škole se tolerisa samo ako si baš toliko bolestan da ne možeš stojati na nogama.”
“Nikad ne smiješ zviždati noću jer će to prizvati zle duhove.”