Kad nešto napišem, uvijek pomislim da li će to neko pročitati, da li će imati efekta, da li treba da to pišem, pa opet napišem, jer vjerujem da svi oni koji to pročitaju mogu nešto novo da saznaju što će im pomoći kako da dalje rade i žive.
Tačno je, advokat sam, živim od prodaje svog znanja, ali sada svoje znanje ulažem da pomognem, a ne da zaradim. A ovo je situacija kada ni ja ni drugi ne treba da razmišljamo o zaradi.
Zašto su ljudi toliko opterećeni zaradama?
Zar sada nije vrijeme zajedničke borbe, kako izaći iz ove situacije? Očito da nije. Kako drugačije posmatrati postupanja banaka. Agencije za bankarstvo su donijele Odluke 20.03., kako banke treba da se ponašaju u vrijeme dok vlada pandemija, a banke su već krenule u naplatu dospjelih rata kredita, od svih, neselektivno, uopšte ne vodeći računa da tu ima ljudi koji su ostali bez posla, koji više nemaju nikakvog prihoda, pa je naplata te jedne rate bitno ugrozila njihovu egzistenciju. Još nema moratorija za kredite.
Pratite komentare naših sugrađana, koji su očajni, jer banke uzimaju i posljednji njihov novac ostavljen za borbu za preživljavanje porodice, još uvijek banke ne interesuje provođenje Odluka Agencije. Predstavnici Agencije daju intervjue veličajući Odluke koje su donijeli, svaka im čast, ali šta je represija za banke, mikrokredine organizacije, lizing kuće, koji još nisu ispoštovali te odluke. NEMA REPRESIJE.
Pogledajte podatke koliko su dobiti banke ostvarile u poslovanju sa nama.
To što su strane banke, pa dobit iznose u inostranstvo, nisu oni krivi, krivi smo mi što smo uništili svoje banke, ali u ovoj situaciji, oni moraju biti i naše banke. Moraju svoju dobit usmjeriti da pomognu svoje partnere, korisnike svojih usluga. Tu nam sistem mora pomoći. Sistem mora uvesti i banke u sistem, ako se od preduzeća koje sada ne radi zbog virusa, traži da plati poreze, doprinose, PDV, zašto bi banka, mikrokreditna organizacija, lizing, bila izuzeta od toga.
Zašto bankari moraju imati najveće prosječne plate? Zašto sada dio njihove dobiti država ne bi naplatila kroz sisteme oporezivanja svih nivoa, pa onda ta sredstva usmjerila u borbu protiv virusa.
Kao advokat, morao bih reći, nije to predviđeno propisima, ali baš zato i predlažem da se to propisima reguliše, pa ćemo onda imati i banke kao partnere i više sredstava za pomoć svima koji su ugroženi zbog virusa. Znam da je to teško, jer lobi banaka je najjači, oni državi daju kredite, pa onda ni država ne može ništa.
Sudski postupci protiv banaka su mukotrpni i veoma dugotrajni, a jedan direktor banke mi je rekao da sam u pravu kada sam upozoravao na nezakonito poslovanje banke, ali kazao mi je, to zna samo tri posto naših klijenata, mi smo spremni da uđemo sa njima u sporove, svjesni da će to trajati više godina, pa kad izgubimo te sporove, mi smo svoje ciljeve ostvarili kod 97% svojih klijenata.
Do sada su uvijek ostvarili, i kod “stare devizne štednje” i kod “švicarca”, kod “pogrešno” obračunatih kamata. Sistem nas tu nije štitio. Sada može i mora. Ako nam sada propadnu preduzeća, propašće i sistem.
Šta nam drugo ostaje, moramo da vjerujemo u sistem, pa da se nadamo da će i sistem shvatiti da su nam nedostajuća sredstva tu nadomak ruke, samo ruku treba ispružiti, a banke opet neće ostati bez dobiti. A vi koji čitate ovo, podnosite svoje zahtjeve za moratorije kredita, i čekajte da prođe ova kriza, možda ćete doći na red.
Vas bankare pozivam i prozivam, budite partneri svojim klijenitma, a ne lihvari, odreknite se dijela dobiti u korist pomoći klijentima, shvatite da zbog nas i od nas živite, a uporedo sa tim, prestanite da dajete silne novce na reklame, usmjerite taj novac u kupovinu opreme za naše hrabre ljekare i medicinsko osoblje, tako ćete zadobiti naše povjerenje i pokazat ćete da se brinete za nas.
Ma ja mogu pisati i o skandalima sa kojima sam se susretao u brojnim sudskim postupcima sa bankama, ali sada nije vrijeme za to, hajde da svako od nas da barem mali doprinos da izađemo iz ove borbe jači nego što smo bili. Hajde da ne budemo članovi sukobljenih političkih partija, hajde da budemo ljudi. Ako nećemo sada, kada ćemo?
Miralem Porobić, 65+, u izolaciji
