Na današnji dan, 7. februara 2014., desetak hiljada građana Tuzle okupilo se ispred zgrade Vlade Tuzlanskog kantona, koja je potpuno izgorjela u plamenu društvenog bijesa. Demonstranti, ogorčeni dugogodišnjom ekonomskom krizom, nezaposlenošću i korupcijom, bacili su baklje kroz prozore, a vatrogasci nisu uspjeli spriječiti uništenje objekta. Ovo je bio vrhunac tri dana protesta koji su potresli cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Početak: Radnici bez nada – 5. februar 2014.
Sve je počelo dva dana ranije, 5. februara 2014., kada su se bivši radnici privatizovanih fabrika (poput “Dite”, “Konjuh” i “Polihem”) okupili ispred tuzlanske vlade. Tražili su isplate neisplaćenih plata, penzija i otpremnina, te istragu o sumnjivim privatizacijama koje su uništile industrijske gigante. U mirnom protestu sudjelovalo je nekoliko stotina ljudi, a mediji su događaj prenosili kao lokalni incident.
Eskalacija: 6. februar – Nemiri se šire
Već 6. februara, protesti su zahvatili Sarajevo, Mostar, Zenicu i Bihać. U Tuzli se skup proširio na hiljade ljudi, a tenzije su eksplodirale kada je policija upotrijebila suzavac protiv građana koji su pokušali probiti blokadu ispred vlade. Radnicima pridružili su se studenti, nezaposleni i građani svih generacija, a parole “Dole vlada!” i “Revolucija!” odzvanjale su ulicama.
- februar: Plamen kao simbol otpora
Do podneva 7. februara, situacija u Tuzli postala je neodrživa. Demonstranti su probili policijske redove, ušli u zgradu vlade i zapalili je. Unutrašnjost je brzo bila zahvaćena vatrom, a vatrogasci su bili spriječeni da intervenišu. U isto vrijeme, u Sarajevu je zapaljena zgrada Predsjedništva FBiH, dok su u Mostaru i Zenici građani rušili ograde i bacali kamenje na institucije.
Tog dana, prema službenim podacima, ranjeno je preko 200 ljudi, uključujući policajce. Snažne reakcije izazvale su i ostavke pojedinih političara, poput premijera Tuzlanskog kantona Seada Čauševića.
Posljedice: Građanski plenumi i prazna obećanja
Nakon nemira, u gradovima su se spontano formirali građanski plenumi – skupštine na kojima su obični ljudi tražili smjenu vlasti i društvene promjene. U Tuzli je plenum radio mjesecima, predlažući reforme i transparentnost, ali bez sustavnog odgovora vlasti. Unatoč inicijativama, stare političke strukture brzo su povratile kontrolu.
Danas: Šta je ostalo?
Protesti iz februara 2014. ostaju simbol građanskog otpora u BiH, ali i dokaz koliko je sistem otporan na promjene. Iako su paljevine zgrada bile šok za političku elitu, korupcija i ekonomska stagnacija i dalje dominiraju.
Danas zgrada Vlade TK u Tuzli stoji kao podsjetnik na događaje koji su potresli BiH, ali problemi zbog kojih su građani izašli na ulice ostaju neriješeni. Mladi i dalje masovno napuštaju BiH, a država se suočava s istim izazovima kao prije 11 godina.
