Zašto su, nakon vijekova stabilnosti, polinezijski navigatori iznenada započeli velike migracije prema istoku Pacifika? Ovo pitanje pokreće radnju filma Moana, ali i decenije arheoloških istraživanja.
Polinezijski preci, poznati kao Lapita ljudi, prije oko 3000 godina stigli su do otoka Samoe i Tonge, donoseći sa sobom jedinstvenu kulturu i keramiku. Međutim, narednih 1700 godina nije bilo značajnijih putovanja dalje na istok.
Istraživanja su pokazala da je između 900. i 1100. godine nove ere došlo do velike migracije prema istoku, kada su navigatori u velikim dvotrupnim kanuima stigli do Havaja, Novog Zelanda i Uskršnjeg ostrva. Ova migracija možda je uključivala i kontakt sa američkim kontinentom, što potvrđuje širenje batata po pacifičkim otocima.
Nedavno su naučnici analizirali hemijske tragove u sedimentima iz Tonge i Samoe i otkrili dugotrajnu sušu između 850. i 1200. godine, najtežu u posljednja 2000 godina. Suša je pogodila područja sa velikom populacijom, što je vjerovatno dovelo do pritiska na resurse i potaknulo istraživanja novih teritorija.
Pomjeranja Južnopacifičke konvergentne zone, koja utiče na kišne obrasce, objašnjavaju ove dugoročne klimatske promjene. Uz rast populacije i unaprijeđenu tehnologiju jedrenja, ovi faktori su zajedno podstakli hrabre polinezijske moreplovce na velike pomorske ekspedicije.
Ova priča ne samo da obogaćuje razumijevanje ljudske istorije i migracija, već i ističe otpornost i inovativnost polinezijskih naroda, čija tradicija plovidbe i danas fascinira svijet.
