Bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić, koji je osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja genocida u Srebrenici, tražio je od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) prijevremeno puštanje na slobodu.
Uz zahtjev, kojeg je podnio u januaru 2024. godine, naknadno je dodao i pismo koje je napisao u junu 2024. godine, nakon što je usvojena Rezolucija o danu sjećanja na genocid u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
Krstić je, kako kaže službeni dokument iz MMKS, tražio da se javno objavi njegovo pismo u kojem je još jednom preuzeo odgovornost za svoju ulogu u izvršenju genocida u Srebrenici.
“Glasao bi za rezoluciju o Srebrenici da imam pravo glasa”
Na samom početku pisma, Krstić se referirao na usvajanje ove rezolucije u Generalnoj skupštini UN-a.
“Za ovu rezoluciju glasala je većina zemalja na svijetu, za ovu rezoluciju glasam i ja iako nemam pravo glasa. Nemam pravo glasa jer se u ovoj rezoluciji pominje i moje ime. Moje ime se pominje jer sam pomagao i podržao genocid. Moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje jer znam da ne mogu i ne trebam da ga dobijem”, piše Krstić.
Kaže i da “svakog trenutka i svakog dana” misli na žrtve genocida u Srebrenici, ali i da zna da “majka i sestra nevino stradalog neće povjerovati da su ove riječi iskrene”, te da njegove riječi “ne mogu da ublaže bol i umanje patnju koja nikad neće nestati.”
“Ja to i ne očekujem niti imam pravo da to tražim i molim. Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila zemlja koja se zvala Jugoslavija. Volio bih da ljudi koji će zajedno živjeti na tim prostorima, kada mene ne bude, ako do njih nekim čudom dođu moje riječi, da zastanu i pomisle – nikad više. Nikad više rat, nikad više smrt zbog toga što je neko druge vjere, druge nacije ili drugačijeg uvjerenja, nikad više genocid”, napisao je ovaj osuđeni ratni zločinac.
Dodao je da “genocid ne mogu počiniti narodi” i da “ne postoje genocidni narodi”, već da su genocid počinili pojedinci, među kojima je i on.
Pri tome je još jednom istakao da “prihvata presude” Tribunala, te je u nastavku pisma opisao zbog čega sve osjeća odgovornost, uključujući i genocid, udruženi zločinački poduhvat i zločine protiv čovječnosti.
Dalje je naveo da pismo upućuje predsjednici MMKS da “nakon 26 godina, četiri zemlje i sedam zatvora” odobri prijevremeni izlazak na slobodu.
“Poštovana predsjednica će donijeti svoju odluku, uvjeren sam na osnovu prava, pravde i zakona. Tu odluku, kakva god bude, kao i uvijek do sada, prihvatit ću bespogovorno, kao izraz prava i pravde”, rekao je Krstić.
Tražio javnu objavu pisma
Istakao je da odluka može biti pozitivna ili negativna, rekavši kako bi mogla biti negativna “zbog teškog krivičnog djela koje se ne oprašta.”
“Međutim, kakva god odluka bude, molim da se ovo moje pismo javno objavi, da moje riječi čuje što više ljudi u zemlji iz koje sam, da možda moje riječi bar nekog podstaknu da razmisli o strašnom zločinu u kome sam učestvovao, o kazni koja je uslijedila, o dubokom, bolnom, ali zakašnjelom kajanju s kojim živim već decenijama”, stoji u Krstićevom pismu.
Na samom kraju, osuđeni ratni zločinac je također izrazio želju da posjeti Potočare.
“Ako doživim, ako jednog dana budem pušten, ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim žrtvama i zamolim za oproštaj”, napisao je Radislav Krstić.
Odbijeni dosadašnji zahtjevi za prijevremeni izlazak na slobodu.
Podsjetimo, Krstić je u Haškom tribunalu 2004. osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici.
Krajem te godine je upućen na izdržavanje kazne u Englesku, ali je tamo bio napadnut u zatvoru, nakon čega je vraćen u Haag, a potom upućen u Poljsku da odsluži ostatak kazne.
U više navrata mu je odbijen zahtjev za prijevremenom puštanju na slobodu.