Prvi korak je vizuelni pregled. Na kori ne bi trebalo biti tamnih mrlja ni pukotina, posebno rezova koji mogu ubrzati propadanje ploda. Manje nepravilnosti se mogu odstraniti, ali paradajz s kašastom i ulegnutom korom treba izbjegavati.
Drugi test je blagi pritisak rukom. Ako je plod previše mekan i gnjecav, vjerovatno je već počeo truliti. Paradajz koji pod prstima tek neznatno popušta smatra se zrelim, sočnim i punim okusa.
Treći pokazatelj je miris. Zreo paradajz ima zemljani i blago slatkasti miris, dok oni bez mirisa uglavnom jesu jestivi, ali često imaju vodenast okus i slabiju aromu. Plodove s neugodnim ili neuobičajenim mirisom treba preskočiti.
Način odlaganja značajno utječe na kvalitet. Iako mnogi paradajz stavljaju u frižider, stručnjaci to ne preporučuju. Gregory Lofts za Marthastewart.com kaže: “Kada paradajz stavite u frižider, praktično mu oduzimate okus i teksturu”. Umjesto toga, preporučuje da se čuva na sobnoj temperaturi, bilo da je potpuno zreo ili tek treba dozrijeti.
