Sindikalna organizacija Koksare d.o.o. Lukavac u stečaju uputila je novi apel svim nivoima vlasti i nadležnim ministarstvima, upozoravajući da prijeti potpuno gašenje proizvodnje i zatvaranje koksne baterije, što bi imalo teške posljedice po radnike, lokalnu zajednicu i širu privredu.
Kako navode iz Sindikata, dopisi su institucijama dostavljeni početkom januara, a potom ponovo danas, ali do sada nije stigao nijedan odgovor niti poziv na razgovor.
U prvom dopisu, upućenom 9. januara, Sindikat je upozorio da se kompanija u stečaju nalazi pred mogućnošću potpunog prestanka rada. Posebno je istaknuto da je Koksara Lukavac posljednji proizvođač koksa u Bosni i Hercegovini i na Balkanu, nakon obustave proizvodnje u Zenici, te da njen nestanak ima direktne posljedice po industrijski lanac i željeznički sektor.
„U ovom trenutku potrebna je hitna reakcija institucija kako bi se spriječilo dalje urušavanje proizvodnje i gašenje koksne baterije“, navedeno je u dopisu Sindikalne organizacije.
Kako tvrde, izostanak bilo kakve reakcije ostavlja utisak da se kompanija prepušta propadanju, zbog čega je danas upućen i drugi dopis s ponovljenim upozorenjima o ozbiljnosti situacije.
Sindikat predlaže model privremene subvencije proizvodnje koksa u trajanju od šest mjeseci, čime bi se omogućilo očuvanje proizvodnje i dobilo vrijeme za pronalazak strateškog partnera. Prema njihovim navodima, mjesečna subvencija u rasponu od jednog do pet miliona KM omogućila bi pokrivanje gubitaka, kontinuitet rada i očuvanje povezanih djelatnosti, uključujući željeznički transport.
Posebno upozoravaju i na problem zaliha uglja, navodeći da su postojeće količine dovoljne samo za ograničen vremenski period. Ukoliko se hitno ne naruče nove isporuke, fabrika bi, kako ističu, mogla biti primorana na gašenje već krajem februara ili početkom marta.
Sindikat je u obraćanju medijima zatražio da se njihovi dopisi učine javno dostupnim, naglašavajući da je informisanje javnosti ključno kako bi se nadležni organi podstakli na hitno djelovanje. Upozoravaju da bi posljedice eventualnog gašenja proizvodnje snosili radnici i njihove porodice, ali i lokalna zajednica te širi industrijski sistem u Bosni i Hercegovini.
